US 4. X. LAT ANTIUSA SAVEZ

SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES 4. X. 1999. Protuamerička osovina? Nije baš vjerojatno "Neki ljudi kojima se posao sastoji od toga da se brinu o međunarodnihm odnosima, počinju se zabrinjavati da Kina, Rusija i Indija možda idu prema stvaranju strateškog partnerstva koje bi bilo neprijateljski raspoloženo prema američkim interesima. Takav bi savez okupljao tri nuklerne sile koje zajedno imaju više od 2 milijarde stanovnika, raširene preko velikog dijela euroazijske mase. Spojnica tog bloka bilo bi zajedničko uvjerenje da su Sjedinjene Države postale previše moćne i previše međunarodno dominantne, i da bi tri zemlje imale koristi od suradnje s ciljem stvaranja protuteže američkoj moći i utjecaju. Taj je scenarij varijacija koncepta o ravnoteži snaga, koji su najpoznatijim učinili savezi stvoreni u devetnaestom i dvadesetom stoljeću u Europi, iako po porijeklu seže barem u antičku Grčku. Cilj ravnoteže moći jest održavanje ravnoteže između država ili koalicija, u pokušaju ograničavanja težnji mogućega suparnika, ili onog što Kina, kad je raspoložena za okrivljavanje Sjedinjenih Država, naziva hegemonijom. Najjasniji znak trilateralnog odnosa u nastanku mogla bi biti ubrzana ruska prodaja oružja Kini i Indiji. Obuhvaćena su i neka oružja koja bi Kini mogla pomoći da dostigne američku pomorsku superiornost u zapadnom Pacifiku. Sve tri zemlje također dijele neka stajališta: negodovanje prema vojnim operacijama NATO-a na Kosovu, koje su sve smatrale nedopustivim miješanjem u unutarnje poslove druge zemlje; zabrinutost zbog sve veće islamske ratobornosti u srednjoj Aziji, i suprotstavljanje mogućem američkom razvoju i razmještanju raketnog sustava obrane koji bi smanjio vrijednost kineskog i ruskog strateškog oružja. Međunarodna politika može proizvesti prikladne saveze. Sporazum između Hitlera i Staljina iz 1939. jedan je primjer. Ima li čvrstog temelja za strateško partnerstvo između Kine, Rusije i Indije? Zasigurno je gotovine gladna Rusija željna prodati Kini i Indiji napredno oružje. Zasigurno zajednički osjećaj nemoći u suočenju s globalnom američkom moći ohrabruje razmatranje prisnije političke i vojne suradnje. Navješćuje li to stvarni savez koji se suprotstavlja američkim interesima? Još je daleko prerano da bi se to moglo reći. No čini se vjerojatnim da tri zemlje nisu toliko motivirane zavišću ili strahom od Sjedinjenih Država da bi bile spremne zaboraviti na vlastite, ponekad sukobljene nacionalne interese. Jedno je postići kratkoročni dogovor o, recimo, prijenosu oružja. Drugo je staviti na stranu desetljeća ili čak stoljeća sumnja, suparništava i povremenog otvorenog neprijateljstva. Nije manje važna ni činjenica da sve tri imaju interese u održavanju produktivnih radnih odnosa sa Sjedinjenih Državama, najvećim svjetskim tržištem i najvećim izvorom napredne tehnologije. Washington treba slijediti svoje interese, posebno u pogledu Kine i Rusije, na načine koji su obostrano korisni, koliko je to moguće. Paneuroazijska, antiamerička koalicija možda vreba negdje iza obzorja. Mudra američka politika može pomoći da se ona ne pojavi," zaključuje uvodničar lista.