US WP 3. X. POLJSKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 3. X. 1999. Bolna bitka za prošlost u Poljskoj Peter Finn piše o problemu denacionalizacije u Poljskoj: "(...) Jedino Poljska među srednjoeuropskim zemljama još nije prihvatila zakon o povratu privatnog vlasništva. Prijedlozi zakona o povratu nisu prošli ni 1991. i 1993. jer su vlasnici i njihovi zagovornici u parlamentu mislili da se vraća premalo, dok su protivnici povrata, a posebno stranka koja je nasljedila komunističku, mislili da prijedlog zakona daje previše. Vlada će pokušati još jednom, i ovaj će tjedan nacrt prijedloga zakona o povratu proći prvo čitanje u parlamentu. Broj tražitelja i veličina sporne imovine u Poljskoj ošamućuju. Vlada procjenjuje da se suočava sa 170.000 zahtijeva bivših vlasnika ili njihovih nasljednika - a Poljski savez vlasnika kaže da ta brojka podcjenjuje njihov stvarni broj za pola. Ukupna vrijednost mogućih zahtjeva penje se na desetke milijarda dolara. To je pitanje dodirnulo svaki kut Poljske. Sve nekretnine u Varšavi nacionalizirane su poslije rata. Polja, šume, jezera, palače, tvornice i obiteljske rezidencije širom zemlje predmet su zahtjeva za povratom. A dio spornog vlasništva država je prodala nakon pada komunizma 1989., što donosi i treću oštećenu stranku - novoga vlasnika. U pitanju su neke od karakterističnih poljskih nekretnina. Dvadeset šest poljskih obitelji, primjerice, traži odštetu jer su pedesetih godina ovog stoljeća prognani iz svojih domova u središtu Varšave kako bi sovjetski vođa Staljin mogao obdariti poljski narod Palačom kulture, sivim i omraženim neboderom. (...) Poljska je pod sve većim pritiskom da sredi zahtjeve za povratom imovine. Europska je unija vezala to pitanje uz poljsku molbu za ulazak u Europsku uniju. Američki i britanski Židovi uložili su zajedničku tužbu u New Yorku i Chicagu tražeći povrat oduzetog vlasništva. U srijedu je savezni sud odbacio jednu tužbu ocijenivši da slučaj nije u djelokrugu američkoga suda i prihvaćajući tvrdnju poljskih odvjetnika da se suverena zemlja ne može tužiti na sudu druge zemlje. Tužba iz New Yorka posebno je razbuktala duhove i pooštrila stajališta protiv vraćanja imovine. Tužba je tvrdila da je poslijeratno oduzimanje židovske imovine bilo pokretano poljskim antisemitizmom i da je bilo 'dio sustavne sheme da se izbrišu svi tragovi židovske rase'. Tužba je čak upotrijebila nacističku riječ, Judenrein, 'slobodno od Židova'. Ona je tvrdila da se 'etničko i rasno čišćenje' Židova u Poljskoj nastavilo poslije rata, sve do sada. 'Tvrditi da su poljske vlade - čak i komunističke protiv kojih sam sasvim sigurno bio - propagirale nacistički plan Judenrein, mogu samo podlaci bez savjesti', pisao je Adam Michnik, vodeći bivši disident i urednik novina 'Gazeta Wyborcza', također i Židov. Newyorški odvjetnici povukli su dio optužba, ali ne sve, no buka oko tužbe zamrsila je ionako tešku zadaću prihvaćanja zakona. Predloženi zakon kompenzirao bi one koji su izgubili imovinu dugoročnim vladinim obveznicama u 50% sadašnje vrijednosti imovine. Odšteta bi se dala samo onima koji su u vrijeme kad im je imovina oduzeta bili poljski državljani. Ta bi odredba mogla isključiti neke američke Židove koji su pobjegli iz Poljske i isključuje sve Nijemce koji su izgubili imovinu u onom što je sad zapadna Poljska, a prije je bilo dio Njemačke. Kao 1991. i 1992., međutim, čini se da prijedlog zakona pada između sukobljenih gledišta o tome što je pravedno. 'Ne možete nagraditi krađu tako da kažete, možete zadržati 50% onog što ste ukrali, rekao je Miroslaw Szypowski, predsjednik Saveza vlasnika. On je rekao da treba vratiti cijelu imovinu, ili njezinu punu sadašnju vrijednost. Drugi misle da je to za Poljsku previše. 'Reprivatizacija je napad iz zasjede', piše romanopisac Andrzej Szczypiorski. 'A što je još gore, nitko neće biti zadovoljan... Treba misliti na to tko se zapravo služio tom imovinom? Je li to bio komunistički aparat ili siročad, pacijenti, studenti i prosječni građani?' Drugim riječima, sporna imovina postupno je srasla s narodom. Zapravo, prijedlog zakona ne odnosi se na imovinu važnu za poljsku kulturu, poput parkova i palača. (...)"