SI-HR-DIPLOMATI SLO 29.IX.-DELO-BUDIMPEŠTA-ZAGREB SLOVENIJADELO29. IX. 1999.Os Budimpešta - Zagreb?"Hrvatsko-mađarski odnosi tradicionalno su izvrsni, čulo se na svakom koraku tijekom dvodnevnoga posjeta mađarskog predsjednika Arpada
Goencza Hrvatskoj. Zbog takvih cvrkutavih riječi za brojnih kontakata mađarskoga Predsjednika i njegove moćne gospodarske pratnje, s najvišim predstavnicima izvršne i zakonodavne grane vlasti, oporbe i vodećim hrvatskim gospodarstvenicima, događaj ne zaslužuje veću pozornost. No značajne su pojedinosti iz pozadine događaja na hrvatskoj i mađarskoj političkoj sceni, koji ovako ili onako opominju Ljubljanu da požuri s ostvarivanjem svojih prometnih planova i ujedno razmisli zašto se osobito sadašnja mađarska izvršna vlast više priklanja gospodarskom i prometnom povezivanju Budimpešte sa Zagrebom nego utvrđivanju već uspostavljene triagonalne suradnje Rim - Ljubljana - Budimpešta.Treća izvršna vlast tranzicijske Mađarske više nego prve dvije nostalgično budi uspomene na zajedničku hrvatsko-mađarsku (ugarsku) prošlost u kojoj se zapravo može pronaći više sjena nego svjetlosti, radilo se o znamenitom hrvatskom banu Josipu Jelačiću
SLOVENIJA
DELO
29. IX. 1999.
Os Budimpešta - Zagreb?
"Hrvatsko-mađarski odnosi tradicionalno su izvrsni, čulo se na
svakom koraku tijekom dvodnevnoga posjeta mađarskog predsjednika
Arpada Goencza Hrvatskoj. Zbog takvih cvrkutavih riječi za brojnih
kontakata mađarskoga Predsjednika i njegove moćne gospodarske
pratnje, s najvišim predstavnicima izvršne i zakonodavne grane
vlasti, oporbe i vodećim hrvatskim gospodarstvenicima, događaj ne
zaslužuje veću pozornost. No značajne su pojedinosti iz pozadine
događaja na hrvatskoj i mađarskoj političkoj sceni, koji ovako ili
onako opominju Ljubljanu da požuri s ostvarivanjem svojih
prometnih planova i ujedno razmisli zašto se osobito sadašnja
mađarska izvršna vlast više priklanja gospodarskom i prometnom
povezivanju Budimpešte sa Zagrebom nego utvrđivanju već
uspostavljene triagonalne suradnje Rim - Ljubljana - Budimpešta.
Treća izvršna vlast tranzicijske Mađarske više nego prve dvije
nostalgično budi uspomene na zajedničku hrvatsko-mađarsku
(ugarsku) prošlost u kojoj se zapravo može pronaći više sjena nego
svjetlosti, radilo se o znamenitom hrvatskom banu Josipu Jelačiću
koji je revolucionarne 1848. pokidao sve dodire s Ugarskom ili o
Bachovu apsolutizmu koji je prisilio Zagreb na oslanjanje na
Budimpeštu (to je naglašeno u hrvatsko-ugarskoj nagodbi iz 1868.
koja je doduše ispostavila hrvatsku državnost ali ju je ujedno
postavila u ovisnost o Ugarskoj). I kad su za dodatak Hrvati između
1883. i 1903. dobili mađarskoga bana Karolya Khuena Hedervaryja
koji je svojom čvrstom rukom spretno iskorištavao suprotnosti
između hrvatske i srpske buržoazije, prekid odnosa bio je tek
pitanje vremena. No istina je da su u prošlosti odnosi između
Budimpešte i Zagreba po nepisanom pravilu cvali kad su se
zaoštravali hrvatsko-srpski. Tako se na toj strani povijest
ponavlja i od početka do svršetka devedesetih, kad nekoć vodeća
jugoslavenska luka Rijeka nije više ni slična nekadašnjoj sjeni,
jer godišnje sa zastarjelim napravama pretovari toliko robe koliko
je prije deset godina za mjesec i pol.
Zato je teško govoriti samo o gospodarskim razlozima po kojima je
mađarska strana spremna uložiti 50 milijuna dolara u
osuvremenjivanje i proširenje riječke luke, kad takva postrojenja
već uspješno rade nedaleko, u Kopru, koji u usporedbi s Rijekom ima
deset puta veći kapacitet, ili u Trstu - oba najsjevernija
pristaništa na Jadranu više ili manje uspješno surađuju. Budući da
ni brza cesta između Budimpešte i Rijeke neće biti napravljena
prije 2003. vidi se da se Mađari - uz razumljivu hrvatsku potporu da
spasi propadajuće lučko gospodarstvo i dobije odgovarajuću
prometnu važnost - vraćaju na Jadran, odnosno u Rijeku, koja je
nekoć bila i njihova. Kao što će možda postati njihova i zagrebačka
INA koja je još prije nekoliko mjeseci najavila združivanje s
mađarskim Molom, a oba naftna društva već prije zaruka planiraju
obitelj s više djece, među koje bi pripao i naš Petrol te čak srpski
Jugopetrol i vojvođanski Naftagas, pa makar se rukama i nogama
protivili hrvatsko-mađarskom posvajanju.
Kako bilo, iako se s one strane Kupe i Sutle rijetko kad ispuni neko
obećanje, osobito ako dolazi iz usta političara, zadnji događaji na
osi Budimpešta - Zagreb ne mogu ostati bez odgovarajućeg odziva
Ljubljane, Rima i možda još nekoga. Najlošije što nam se može
dogoditi, bilo bi da naše Tantalove muke u obnovi odnosno izgradnji
nove željezničke pruge između Murske Sobote i Mađarske te brze
ceste Kopar - Lendava u vezi s protokom ljudi i roba s mađarske
strane, budu tako reći uzalud" - zaključuje Peter Potočnik.