US 29.9. LAT BUDUĆNOST RUSIJE

SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES 29. IX. 1999. Mnogo buke oko Moskve... kao i obično "(...) U Moskvi eksplodiraju bombe; kriminalne navade Rusije proučavaju čitavi tiskovni korpusi iz inozemstva, kao i bar tri povjerenstva američkog Kongresa; novi sukob u Čečeniji je na vidiku a škandal zbog korupcije uključuje Predsjednikovu obitelj i jednog od njegovih najbližih pomoćnika. Čak je i Jeljcinov dobar prijatelj Clinton, čini se, okrenuo leđa ruskom Predsjedniku ", piše Alan Rousso. "Zbog svih tih međusobno povezanih kriza i pritisaka koje one proizvode na zabrinuti i defenzivni Kremlj, šire se glasine i nagađanja: * da bi Jeljcin mogao objaviti izvanredno stanje i otkazati parlamentarne i predsjedničke izbore * da bi Jeljcin mogao poželjeti produžiti mandat i tako zaštititi obitelj i prijatelje, postizanjem brze nagodbe o ujedinjenju s Bjelorusijom. To je takozvani 'scenarij Milošević', koji Jeljcinu dopušta da ostane na vlasti kao predsjednik novostvorene unije. * predstoji još jedna politička smjena, nakon koje bi nedavno imenovani premijer Putin i/ili čelnik glavnog stožera Aleksander S. Vološin mogli otići u prijevremenu mirovinu. * da bi se sam Jeljcin mogao povući, kao ustupak oporbi, a da bi zauzvrat tražio obećanje da će se njega i njegovu kćer ostaviti na miru. Ili bi otišao s položaja u pokušaju da omete izbornu strategiju oporbe. Ako niste pratili što se događa, sve to može izgledati prilično zbrkano. Ako jeste, znate da se radi o uobičajenim događajima u ruskoj politici. Da pojednostavimo stvari, tri se scenarija zapravo mogu isključiti. Evo zašto: * Jeljcin nema politički utjecaj potreban za objavu izvanrednoga stanja i otkazivanje izbora. Za to bi mu trebala potpora gornjeg doma parlamenta, Saveznog vijeća, koje je već objavilo svoje snažno protivljenje tom potezu u svim, osim najstrašnijim okolnostima - koje ne predviđa. (...) * 'Scenarij Milošević' je sumnjiv jer si Rusija, usprkos razmjernom oporavku u prvoj polovici 1999., ne može priuštiti preuzimanje gospodarskoga tereta ujedinjenja sa zaostalom Bjelorusijom. Izgledi za ujedinjenje pod ravnopravnim uvjetima u Rusiji imaju snažne protivnike te bi mogli izazvati odcjepljenje nekih regija Rusije, poput Tatarstana, a ulazak šest regija Bjelorusije u Rusku Federaciju bio bi neprihvatljiv za većinu Bjelorusa. Osim toga, u Rusiji postoje nove snage pod vodstvom bivšeg premijera Jevgenija Primakova i moskovskoga gradonačelnika Jurija M. Lužkova, koji očekuju prevlast u sljedećem ruskom parlamentu, a možda i ulazak u Kremlj nakon srpnja 2000. Oni će biti velika zapreka bilo kakvom planu koji bi Jeljcin mogao imati za ujedinjenje. * Ako smo nešto naučili iz krize od kolovoza 1998., to je da, bez obzira na vrućinu, Jeljcin neće dragovoljno napustiti kuhinju. Otići bi bilo suprotno njegovu značaju, njegovim interesima i njegovoj reputaciji. (...) Konačno, postoji scenarij u kojemu Kremlj traži žrtvene janjce i još malo miješa karte prije kraja godine. Taj se scenarij dobro uklapa u Jeljcinovo ponašanje, troškove je moguće izračunati i prihvatljivo su niski, a stupanj otpora parlamenta ili ruskog naroda minimalan je. Putin je dovoljno griješio u rješavanju sukoba u sjevernom Kavkazu (obećao je da će sve biti riješeno za dva tjedna) da opravda uklanjanje s položaja. Nadalje, nedavna razmirica o vodstvu naftnog monopola Transnefta, koju je Putin izgubio u bitci s miljenikom Jeljcinove obitelji, prvim zamjenikom premijera Nikolajem J. Akšonenkom, snažno sugerira da bi premijer mogao uskoro biti smijenjen. Ne može puno tješiti činjenica da takav slijed događaja neće biti kataklizmičan. Gospodarstvo će se vjerojatno i dalje vući zanemareno kao i obično, a Jeljcinova oproštajna zabava može se odgoditi. Sve je po starom."