US 28. IX. NYT RUSIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 28. IX. 1999. Dobre vijesti iz Rusije "Pranje novca, korupcija, pitanja o inozemnoj pomoći i kompromitirano vodstvo - sve to pojačava žar rasprave o tome 'tko je izgubio Rusiju'. No sva sumornost koju potiče nedavna rasprava Kongresa pokazuje da gubimo iz vida ukupnu sliku ", pišu Thane Gustafson, autor knjige koja će uskoro izići pod naslovom 'Kapitalizam u ruskom stilu', i Eugene K. Lawson, predsjednik Američko-ruskoga poslovnog vijeća. "(...) Rusija se podigla na noge nakon financijskog sloma prošle godine i nastavlja ići prema tržišnom gospodarstvu. Kako se to dogodilo? Ruski je oporavak rezultat snažne devalvacije rublja, viših cijena nafte i onoga što se doima kao nastajući konsenzus o vladinom gospodarskom smjeru. Prije kolovoza 1998., kad je došlo do sloma rublja, strahovalo se da će nagla devalvacija izazvati inflaciju. No devalvacija se pokazala kao moćno sredstvo za jačanje. Rusija je ovisila o uvoznoj hrani i potrošačkoj robi, a niski rubalj podigao je cijene uvoznih proizvoda, tjerajući mnoge od polica; prodaja uvozne robe opala je za više od 50% u proteklih godinu dana. Ruski poduzetnici iskorištavaju prednosti niskog rublja i povećavaju proizvodnju u industrijama tekstila, hrane, odjeće i automobila. Rezultat: 1999., ekonomisti špekuliraju s povećanjem cijena. Procjenjuju da će gospodarstvo ove godine narasti zamalo 2%. To je tek druga godina rasta od sloma Sovjetskoga Saveza 1991. Dok se privatni sektor ponaša više poput privatnog sektora, politika ruske vlade je iznenađujuće razumna, unatoč brzom smjenjivanju premijera. Kad je Primakov prošle godine došao na položaj, mnogi su mislili da će poništiti reforme i tiskati novac kako bi financirao obnovu proizvodnje pod državnim nadzorom, što bi vodilo hiperinflaciji. No Primakov nije učinio ništa takvo. Umjesto toga, on i njegova dvojica nasljednika slijedili su više-manje istu politiku niskoga rublja, niske inflacije, tržišne orijentacije. Takav široki sporazum, koji su dijelili političari i poduzetnici, sasvim sigurno nije stvoren početkom devedesetih; to je proizvod desetljeća bolnog učenja. Povišenje cijena nafte također stimulira gospodarstvo. Slom cijena nafte 1998. pridonio je izazivanju ruske financijske krize. No sad se naftni dolari vraćaju. Izvoz energije čini oko polovice ruskih prihoda od izvoza, a porezi na naftu čine skoro četvrtinu vladinih prihoda. Stanje je još nestabilno. Gospodarski bi rast još mogao stati. Ili bi, dok se ulozi povisuju u bitci za nasljeđivanje predsjednika Jeljcina, gospodarska politika mogla zalutati. A Rusija treba dugoročna ulaganja. Tijekom devedesetih inozemni su ulagači izbjegavali Rusiju. Od 430 milijarda dolara uloženih u inozemne zemlje širom svijeta 1998., Rusija je privukla samo 1 milijardu dolara. Velik razlog za to su kriminal i korupcija, no glavni je krivac porezni sustav. Porezne stope mogu ići iznad 100%, pravila su protuslovna i stalno se mijenjaju, a njihova je provedba samovoljna. Sustav poduzetnike pretvara u kriminalce i odvraća ih od vođenja poslova. Zaista, znatan dio onoga što se sad zove 'pranje novca', vjerojatnije je odljev kapitala kao izravan rezultat nereformiranoga poreznog sustava. Očito, ruski poduzetnici trebaju dobru vladinu politiku. Sve veći broj vlasnika želi zaštititi svoja prava, žele rubalj na koji se mogu osloniti, poreze koji imaju smisla i poticaje za pokretanje novih poslovnih pothvata. Oni su jednako uvrijeđeni raširenim kriminalom u Rusiji kao i zapadnjaci - ili još više, jer mogu izmjeriti troškove za svoje poslove i živote. Zbog njih i zbog ruske krhke ali stvarne demokracije, nepravedno je pretpostaviti da je Rusija izgubljena."