IT-28.IX.-LA REPUBBLICA-BAVARSKA

ITALIJA LA REPUBBLICA 28. IX. 1999. Osveta Bavarske, bogate, vedre i konzervativne "Eksplodira posljedni Oktoberfest stoljeća, u vrčevima se pjeni jedna nikada toliko pretjerana Bavarska, nikada toliko sigurna u sebe. (...) Mušterije Biergartena glasno se smiju čim im spomeneš sadašnjega saveznog kancelara. U Bavarskoj je kazati 'Schroeder' pomalo kao reći 'blesav'. Odavde je krenuo, kažu ti, val protiv socijalista, i sljedeći će predsjednik vlade neizbježno biti demokršćanin i neizbježno Bavarac. (...) Eto kako muenchenski Oktoberfest i 'Ne' iz Strasbourga, onaj koji su bavarski demokršćani složno bacili u lice demokršćaninu Prodiju, 'der Italiener', kao da govore istu stvar: 'Europa ne može ništa bez nas, a da ne računa na svoj debeli i konzervativni trbuh. Alpe'. (...) Kožne hlače, zvona alpskih krava i Volksmusik, hopsanje, mogu biti i karikature, ali su simboli koji smiruju strahove prosječnog Bavarca, bačenog u vrtoglave globalizacijske promjene. Desnica to zna. 'I zahvaljujući tim simbolima, mogli smo više od bilo koga drugog zacrtati budućnost', objašnjava Gerhard Hirscher iz CSU-a, politolog fondacije 'Seudel'. Bavarska nije otok, poput Švicarske. Ona je srce Europe. Hirscher se smije i čini se kao da misli na crvenu talijansku pokrajinu Emiliu: 'Ljevica ne razumije važnost tih stvari, nikada nije stvorila svoje simbole'. Pred pivom i kožnim hlačama nijedan se škandal ne održi. Zahvaljući tim simbolima, poistovjećivanje između bavarstva i CSU-a, dakle, izjednjačavanje demokršćanske stranke, vlade i 'Heimata', postalo je tako savršeno da se SPD već smatra 'strankom drugih', onih koji nisu Bavarci. Upisivanje u CSU postaje pitanje identiteta, znači biti 'jedan od naših'. Ali ne samo to. Stoga što je demokršćanska stranka zaposjela pokrajinu sve do najmanjih struktura, biti u CSU- u pitanje je i statusa i osobnog probitka. Prema Herbertu Riehl- Heyseu, iz muenchesnkog Sueddeutsche Zeitunga, bez iskaznice CSU-a ne uspijeva se ništa. 'Ne možeš postati primarijus u bolnici, ne ulaziš u poljoprovredni ili industrijski jet-set'. Prema Marcellu Berniju, mladom uredniku politike bavarske televizije, 'CSU traje jednostavno zato što nitko ne želi drukčiju Bavarsku, čak ni ljevica'. Liberalni sociolog Alf Minzer ide dalje. 'Samo CSU može prekinuti hegemoniju CSU-a u Bavarskoj'. S time se slaže čak i Mustafa, taksist, Turčin star 31 godinu, s njemačkim državljanstvom, koji priznaje da i sam glasuje za demokršćane. 'Već sam postao Bavarac', objašnjava. Potom daje dodatno objašnjenje, koje još i više rasvjetljuje pitanje. 'Dobro mi je ovdje. No ako Nijemcima pođe loše, prvi koje će za to okriviti smo mi stranci. Radi toga glasujem za CSU, Nijemci su ljuti kada su socijalisti na vlasti'. (...) Istina je, priznaju ovdje, postoji populizam; ali samo na riječima. 'Zapravo', potvrđuje Michael von Cranach, psihijatar u Kaufberenu, 'ovdje ima manje ksenofobije nego drugdje u Njemačkoj. I u mjestima u provinciji stranac je dobro primljen, dovoljno je da prihvaća pravila'. (...) Katolička Bavarska ponosna je na svoju snagu, ali boji ju se pokazati. Njezina zgrada vlade u svakoj pojedinosti odaje sliku jake i paralelne vlasti, koja nadilazi granice pokrajine, a istodobno i želju da se to prikrije. S jedne strane oblik berlinskog Reichstaga, dva velika staklena krila, golema čelična vrata kao u Fort Knoxu. S druge strane, pored ulaza, sićušna nadrealna pločica: 'Molimo, pritisnite zvonce'. (...) Na drugom katu, ispod Stoiberovog ureda, isto tako energičan doktor Hans Meyer revno ti stavlja na znanje kako Bavarska 'nema vanjsku politiku, nego samo vanjske odnose'. U biti je Muenchen duša zajednice Arge-Alp, koju je želio Strauss kako bi dao izraz konzervativnim alpskim regijama: Lombardiji, Tirolu, Salzburgu, Trentinu, Badenu i srcu Švicarske. Te su regije, otkriva u jednoj studiji Tirolac Karl Geier, sačuvale svoj desni duh. U Muenchenu je i Interreg, glavni stožer prekograničnih regija koje Njemačku šire na istok. Muenchen uber alles, sve u svemu. A što kaže Berlin? 'Berlin', kažu ti u vladi, 'nije kao Bonn, moramo ga shvaćati ozbiljno. No Bavarska je dovoljno velika da izdrži sučeljavanje'", piše Paolo Rumiz.