NJ 27.9.DIE WELT-NJEM.ZEMLJA SMIJEŠKA

NJEMAČKA DIE WELT 27. IX. 1999. Schroederova zemlja smješka "Na početku kraja bijaše riječ. Izgovorena riječ Oskara Lafontainea, silovit, strastven govor u petak je na mannheimskom stranačkom zasjedanju bio svršetak Rudolfa Scharpinga i donio je etapnu pobjedu Saarlanđaninu u borbi za dužnost kancelara. Iduća je etapa bila Schroederova. Bila je to pobjeda medija i brojeva: dobar tisak i dobar rezultat na pokrajinskim izborima u Donjoj Saskoj učinili su Schoredera nepremostivim za Lafontainea. A on ne zaboravlja što riječi mogu učiniti u politici. Krv, znoj i suze ili krajolici u cvatu - riječi su politika ako iza njih slijede djela. Koje riječi, koja djela ostaju poslije godine dana Gerharda Schroedera? Schroeder, nada gospodarstva, čovjek brojeva, za prvih dvanaest mjeseci još ni jednoj riječi nije dao krila. Da se ne govori da djela nisu uslijedila. U sjećanju ostaje samo jedna rečenica a ona nije njegova, nego njegovog savjetnika za promidžbu: 'Ništa ne radimo drukčije, nego mnogo toga radimo bolje.' Tom je rečenicom Schroeder dobio izbore, po toj će ga rečenici mjeriti. Facit poslije godine dana je gorak: novi kancelar gotovo ništa ne radi drukčije, ali mnogo toga radi lošije. Dvostruko državljanstvo - truli kompromis. Ukidanje nuklearne energije - pilula za umirenje. Modifikacija posla za 630 maraka, zadnja porezna rupa malog čovjeka - autogol. Napad na takozvanu prividnu samostalnost - malograđanska šala. Mirovinska reforma - autodemanti s razornim djelovanjem stvaranja nesigurnosti. Porezna reforma - potpuni neuspjeh zbog nedostatka uvjerenja. Papir Schroeder/Blair - zasad točka u zraku. Zanatske pogrješke, nesretni simboli, povuci i potegni. Izbori se gube redom, u Saskoj je SPD pao na najniži rezultat u svojoj povijesti. Stranka bjesni, stanovništvo je ljuto razočarano. CDU jaši na valu odobravanja. Burza šepa, međunarodni se tisak na naslovnim stranicama brine za kancelara i njegovu republiku. Jasno, i Helmutu Kohlu su na početku čupali kosu. No brže i dublje od Schroedera nije pao još ni jedan njemački savezni kacelar poslije stupanja na dužnost. Galopirajući gubitak povjerenja upućuje na brzi kraj ili zahtijeva iznenađujući obrat. Pad krije i priliku. Od sada se može ići gotovo samo prema gore. Onaj tko sasma na početku proizvede pad vrijednosti, s većim užitkom može slaviti porast vrijednosti. Za brzi obrat međutim govori malo. Schorederov nedostatak kompetencija osobito je loš, jer on utjelovljuje novi tip političara. Ideologu i idealistu, uvjerljivom političaru stare škole suprotstavlja se Schroeder politmenadžer. On bez emocija - Stoiber mu je u tomu sličan - u doba globalizacije vlasti predaje upravljanje. No dok Stoiber hladno i kompetentno zavrće vijke državnoga stroja, inženjer Schroeder nema konstrukcijski plan. Od Oscara Wildea potječe šaljiva primjedba: 'Nedavno sam krenuo prema sebi - i nisam sreo nikoga.' Slično je i biračima u potrazi za unutarnjim koordinatnim sustavom kancelara. Schroederov cilj bio je najmoćniji ured u državi. Sada ga ima. A sada želi biti kancelar, ne još i vladati. Osjećaj neozbiljnosti, osjećaj nevjerodostojnosti pripadaju među najopasnija suprotna strujanja koja sada drmaju kancelara. Slike koje tomu suprotstavlja, pogoršavaju dojam: kancelar s cigarom, kancelar u limuzini, na plaži, kao model za Brijune, kao mali Ivica na TV - samo ga se za poslom rijetko viđa. Spisi i pisaći stol ne spadaju u rekvizite njegove fotoinscenacije. U tom stanju ono što je Schroeder vidio u Americi, djeluje kao opasno pojačavanje okusa: on se smije i smije i smije. To ostavlja dojam kad se - poput Clintona - smanji nezaposlenost, poboljša zdravstvo i školstvo, kad se konjunkturi dalo trajan uzlet. Ako je suprotno, smijeh zastrašuje. Navodni menadžer je medijski kancelar. Djelovanje riječi brka sa snagom medija. I tu propada. Oni koji su mu nekad pomogli da sjedne u sedlo, sada nastoje dokumentirati novinarsku neovisnost. Zbog nečiste savjesti gaze osobito silovito. Tu je i nedostatak odmaka u kancelarovim nastupima, cerekanje na TV u emisiji 'Okladimo se da...'. To može trenutno djelovati osvježavajuće, blisko narodu (...). No jednog će dana čak i u Schroederovoj zemlji smiješka prestati šala. Šteta je nepopravljiva. Škandalozni lik nikada više neće postati poštovana osoba. A mediji s užitkom trube u finalu - con fuoco brionissimo. Schroederu nije lako. Bori se sa strankom koja nema odgovora na sadašnjost, a da se ne govori o zamislima za budućnost. SPD je skroz na skroz XIX. stoljeće. Njegov bi kancelar morao stvoriti prijelaz u iduće stoljeće. No on djeluje poput lakrdijaša koji između dvije predstave zabavlja općinstvo. Iza kulisa čeka Oskar Lafontaine. Njegovo srce kuca lijevo. I sjeća se kako je već jedanput sredio jednog suparnika s riječima. U Mannheimu je održao govor. Sada bi mogao napisati knjigu. Sanja" - piše Mathias Doepfner u uvodniku lista.