VOA 26. IX. ZULFIKARPAŠIĆ RASPAD SFRJ

GLAS AMERIKE - VOA 26. IX. 1999. 'Izetbegović je odbio prijedlog o zajedničkom izlasku Hrvatske, Slovenije i BiH iz Jugoslavije', razgovor s A. Zulfikarpašićem, direktorom Bošnjačkoga instituta u Zuerichu. Prilog Ivice Puljića. "Nakon što je, prije nekoliko dana, supredsjedatelj Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić dao izjavu da je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odgovoran za rat između Bošnjaka i Hrvata od 1993. do 1994., te da mu zato što je navodno kanio podijeliti BiH treba suditi na haaškom sudu, došlo je do brojnih reakcija i analiza i izjava koje su otkrile neke potankosti vezane uz događaje oko raspada Jugoslavije. O ulozi bošnjačkih političkih čelnika u tim zbivanjima za Glas Amerike govori Adil Zulfikarpašić, osnivač Muslimansko-bošnjačke organizacije i direktor Bošnjačkog instituta u Zuerichu. Adil Zulfikarpašić želi naglasiti da je BiH bila žrtva srpske agresije kojoj je prethodila konfliktna situacija u kojoj su svoje šanse za zadovoljenje nekih ranijih ambicija vidjeli, prije svega, srpski, ali i hrvatski nacionalisti. Bošnjačko čelništvo, kaže, bilo je zbunjeno, nije imalo točne ciljeve i hrabrosti da otvoreno i javno traži da Bosna bude samostalna republika. Taj nedostatak odlučnosti i nedostatak vizije bio je, po njegovu mišljenju, veliki problem u ukupnim odnosima početkom devedesetih godina. Slovenija osobito, a zatim Hrvatska bile su za napuštanje Jugoslavije, ali nitko nije bježao ni od nekog drugog dogovora, osim Srba koji su željeli centraliziranu Jugoslaviju. = Ja sam tada došao na ideju da predložim Ljubljani i Zagrebu da se pokušamo dogovoriti oko raspada Jugoslavije, na zapadni i istočni dio. Zapadni dio činile bi Slovenija, Hrvatska i BiH, a istočni Srbija, Crna Gora i Makedonija. Najprije sam razgovarao sa Slovencima, kaže g. Zulfikarpašić. Taj je prijedlog proizišao iz jedne zajedničke diskusije između mene i Pučnika, koji je bio predsjednik DEMOS-a, bio je tu i predsjednik skupštine Bučar. On je bio oduševljen idejom da mi zajednički pregovaramo sa Srbima i da u slučaju da Srbi nisu za savez slobodnih država, da mi možemo ostati zajedno kao jedna unija, savez u koji bi ušla Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slovenija. Bio je i prijedlog da budemo slobodne države, ali da zajedno, u jednom bloku, iziđemo iz Jugoslavije! Sve se to događalo u vremenu kada je Slovenija bila pred odlukom da se u roku od sedam dana izdvoji iz Jugoslavije. Tada je dogovoreno da Adil Zulfikarpašić ode u Zagreb i ponudi prijedlog Franji Tuđmanu, a zatim i Aliji Izetbegoviću u Sarajevu. Slovenski političari čak su ponudili da puna tri mjeseca čekaju rezultat pregovora, odnosno da na to vrijeme odgode istupanje iz jugoslavenske federacije. Naš sugovornik kaže da ga je Franjo Tuđman primio vrlo lijepo i prijateljski: = Tuđman me je pitao: Šta kažu Slovenci? Očito nije bio do u tančine informiran o stavu Slovenaca ili se barem meni tako predstavljao. Uglavnom, pitao me je: Šta Slovenci kažu? Ja sam rekao da se Slovenci spremaju u vrlo kratkom roku proglasiti samostalnu Sloveniju. Tuđman mi je rekao: Ja ću isto to odmah učiniti s Hrvatskom, isti dan ili dan poslije njih. Tada sam mu kazao da ima jedan prijedlog koji je vrlo ozbiljan i da su me Slovenci zamolili da ga iznesem njemu i Izetbegoviću. Objasnio sam mu sve i on je rekao: U redu, ja pristajem na to, ali moram Vam reći da Izetbegović neće pristati na ovaj prijedlog. On je valjda bio u nekom sukobu s Izetbegovićem, a nakon Tuđmanovih riječi ja sam bio, ne uvrijeđen, ali iznenađen takvom tvrdnjom, pa sam mu rekao: Molim Vas, na osnovi čega Vi tako nešto tvrdite? On kaže: Izetbegović radi sve što hoće Milošević i armija. Ja ne znam čime ga oni ucjenjuju, ja ne znam zašto to radi, jer mislim da realnih razloga za to nema, ali njegovi su stavovi u svim našim pregovorima takvi! = Otvoreno da Vam kažem, ja nisam dijelio to mišljenje o Aliji Izetbegoviću, ali nisam htio ulaziti u diskusiju niti reći ništa protiv Izetbegovića. Kazao sam da ćemo ili ja ili Muhamed Filipović prenijeti prijedlog i poruke gospodinu Izetbegoviću. Franjo Tuđman me je zamolio da ga odmah obavijestim o rezultatima razgovora u Sarajevu i dodao da je on spreman da uđe u savez sa Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom, istaknuo je gospodin Zulfikarpašić koji kaže da je s Alijom Izetbegovićem o cijeloj stvari, zbog njegove zauzetosti, trebao razgovarati Muhamed Filipović: = Filipović mi je javio nakon dva dana da Izetbegović neće da ga primi i rekao je njegovoj kćerci o čemu se radi. Nakon iduća dva dana rekao mi je da je dobio odgovor, ne znam je li izravno od Izetbegovića ili preko njegove kćerke, da Izetbegović u takvu mogućnost ne vjeruje i da on ne želi sudjelovati u odvojenim razgovorima, jer je vjerovao da u pregovorima trebaju sudjelovati svi predsjednici republika. Ja sam bio dužan, nakon što sam to doznao, obavijestiti i Pučnika i Tuđmana da mi, nažalost, nije uspjelo uvjeriti Izetbegovića. Ja nisam nikome rekao da Izetbegović vjeruje u armiju niti da on radi što armija hoće, jer ima neki savez s njima. Ali ja sam osobno vjerovao da on ima neke garancije s njihove strane da se može riješiti pitanje samostalnosti Bosne i izlaska iz Jugoslavije na miran način, s obzirom na to da je odbio ovu veliku mogućnost! = Nakon toga dogodilo se ono što se dogodilo, kaže g. Zulfikarpašić i nastavlja: I sada sam uvjeren da se sve moglo završiti na miran način. Da su Slovenija, Hrvatska i BiH izišle sa zajedničkom strategijom, Milošević se ne bi usudio napasti sve tri zemlje odjednom. Nakon što je spomenuti prijedlog propao, Slovenija je proglasila samostalnost, kaže Adil Zulfikarpašić. On ističe da je stalno uvjeravao zapadne političare, a osobito Amerikance da se BiH ne može podijeliti. Onda su mi jednom prilikom vrlo visoki dužnosnici američke vlade rekli: Gospodin Izetbegović je nekoliko puta već podijelio Bosnu, već je nekoliko puta pristao na podjelu Bosne. Onda su mi, zaista, pokazali dokumente o tome, jer imali su potrebne dosje. Na jednoj sjednici Predsjedništva BiH u proširenom sastavu održanoj u Ženevi, kojoj su pribivali i predstavnici oporbenih stranaka, tadašnji predsjedatelj Predsjedništva BiH Alija Izetbegović spominjao je mogućnost da i Bošnjaci odvoje dio BiH, kao što su to htjeli, kaže nas sugovornik, Srbi i Hrvati: = On je rekao: Ako ne možemo živjeti zajedno, mi možemo imati svoju državu. Nije rekao da ne možemo živjeti zajedno, nego ako ne možemo živjeti zajedno. Onda mi je pred svima, naglas, objašnjavao kako mu stručnjaci govore da je onaj dio koji bi pripao Bosni i Hercegovini veći od Slovenije, da je to industrijski bazen, da ima uvjete za život i tako dalje... Ja sam reagirao na to vrlo oštro i rekao da nitko ne može govoriti o podjeli, a da ne da ostavku na svoj položaj. Objašnjavao sam da je to protuustavno i da nije u redu. Ali on je iznosio tu ideju i ukupna diskusija tog sastanka išla je k tome. Hrvatski predstavnici u Predsjedništvu bili su tada Franjo Boras i Miro Lasić i oni su bili za podjelu Bosne. Ja sam se protivio, a oni su kazali: Ma, nema oporba tu šta da se pita i postavili su pitanje kako sam ja uopće došao u Ženevu. Adil Zulfikarpašić misli da čelnici SDA i gospodin Izetbegović nisu previše vjerovali tadašnjoj JNA, ali da jesu imali iluziju o tome što JNA jest. On nastavlja: = Jednostavno nisu shvaćali da je JNA radila za velikosrpske ciljeve. Ja sam pitao Izetbegovića ima li on ikakav sporazum sa Srbima ili s JNA, ima li ikakve garancije od njih. Rekao mi je da nema. Kasnije je pred Karadžićem kazao kako bi davno došlo do sukoba da je on mene slušao, naglašava Adil Zulfikarpašić govoreći o stavovima bošnjačkih čelnika pri raspadu Jugoslavije i formiranju novih država u tom dijelu Europe." (VOA)