US 25. - 26. IX. IHT TIMOR

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 25./26. IX. 1999. Budite realni u međunarodnim intervencijama "Mirovne snage u Istočnom Timoru, pod vodstvom Australaca, u delikatnoj su i pogibeljnoj situaciji, koju dodatno otežava zbunjenost onim što glavni tajnik UN-a zove novim razdobljem humanitarnih intervencija", piše William Pfaff. "Čini se da nema logične dosljednosti u onom što se radi, nikakvog načela. UN intervenira u Kuvajtu i Istočnom Timoru, ali ne poduzima ništa u Ruandi, Afganistanu, Čečeniji ili Tibetu. Razlozi su očiti, ali nedosljednost smeta ljude. Istočni Timor i Kuvajt su maleni i lako dostupni, a posljednji ima naftu. Nitko ne bi znao što učiniti u Afganistanu. Čečenija i Tibet pravno su unutarnja pitanja (no to je bilo i Kosovo). Rusija i Kina imaju pravo veta u UN-u i nuklearno oružje. Afrika je izvan geopolitičke karte. Pa ipak, kao što Annan s pravom kaže, 'postoji mnogo naroda kojima treba više od pukih riječi suosjećanja'. Oni trebaju 'stvarnu i trajnu predanost radi okončanja ciklusa nasilja'. Predsjednik Clinton rekao je nakon Kosova da žrtve masovnih zločina svugdje u svijetu trebaju znati da ćemo ih 'mi' spasiti. Takvi su nazori privlačni. Javno mnijenje u naprednim zemljama, pokretano grižnjom savjesti i dobrom voljom, nadahnuto televizijskim reportažama o događajima koji bi se inače zanemarivali, zahtijeva da međunarodna zajednica djeluje. No ljudi koji su glasovali za neovisnost Istočnog Timora vjerovali su da će ih UN zaštititi, a zatim se uvjerili u suprotno; australska vojska popravlja razočaravajući rezultat. Ljudi iz Srebrenice vjerovali su, pogrješno, da im UN jamči sigurnost. Potrebno je da budemo realni o onom što intervencije mogu postići, i onom što bi trebale postići, dugoročno kao i kratkoročno. U Istočnom Timoru odgovor je lagan: stvaranje neovisne države. No Malajci i Papuanci koji žive na tom otoku nisu imali samoupravu od 15. stoljeća, prije kolonijalizma. Netko mora osnovati tu vladu i braniti ju. Ona će od početka biti pod pritiskom istih onih snaga koje su uništile zemlju, a koje će se sad možda suprotstaviti snagama UN-a, i od Indonezije, čiji je nacionalizam zgrožen intervencijom 'Australaca'. Je li UN zaista predan dugom i tegobnom putu kojim je krenuo? U ovom je trenutku teško reći što je namjera kosovske intervencije. Na propalim pregovorima iz Rambouilleta prije intervencije NATO-a, odgovor je bio jasan: neovisnost Kosova. Trebao se održati referendum. To je izbačeno iz mirovnog sporazuma s Jugoslavijom. Jugoslavenska suverenost na Kosovu ponovno je potvrđena. NATO i UN čine sve što mogu da zadrže ostatak srpskog stanovništva na Kosovu. Njihov je utvrđen cilj multietničko društvo, a ne neovisnost. Tako se između Srba i Albanaca ovjekovječuje sukob koji je izazvao krizu, a isto tako, između NATO-a i albanskih Kosovara, koji žele neovisnost, stvara se napetost. Bosna koja je nastala iz Daytonskih pregovora 1995. trebala bi biti multietnička federacija. Zapravo je ona umjetna tvorevina tri zajednice koje jedna s drugom ne žele ništa imati. Bez NATO-a to bi eksplodiralo. U sva tri slučaja postoji ozbiljan rizik od konačnoga neuspjeha. Čini se da smo se vratili u nešto poput starog sustava Lige naroda, no radimo to loše. Ti novi mandati ne mogu biti trajni. Narodi kojima se upravlja na posljetku će željeti neovisnost. Postoje i praktična pitanja koja nisu dobila odgovor. Imaju li ta mjesta domaću političku silu, koja je kadra preuzeti kad međunarodna vlast ode? Na Kosovu, da, OVK - no to se protivi politici UN-a i NATO-a. U Istočnom Timoru, ne. Postoji samo razbacana skupina vođa pokreta neovisnosti i Katolička crkva. Potrebno je stvoriti nešto. To nešto treba uspostaviti političku vjerodostojnost. Mora se biti kadro braniti. Tko će u međuvremenu braniti Istočni Timor? UN, pretpostavlja se. Čini se da su važna neka opća načela. Ni od koje se intervencije ne može očekivati da će naći rješenje za građanski rat. Nijedna vjerojatno neće 'izgraditi' naciju tamo gdje nikakve moderne nacije nije ni bilo. (To su bili razlozi zbog kojih je somalijska intervencija završila kao fijasko.) Nijedna intervencija neće uspjeti ako ide protiv većeg nacionalizma. Akcija u Istočnom Timoru podupire jedan nacionalizam protiv drugog, istočnotimorski protiv indonezijskoga, i krcata je rizicima. Kad se predlaže intervencija, nužno je biti ozbiljan i točno odrediti željeni ishod, način ponovne uspostave autonomije za zemlju nakon krize. Važno je također odrediti je li međunarodna zajednica spremna istjerati stvar do kraja. To nije uvijek slučaj, a zbog toga bi stvari mogle poći loše za nove mandate NATO-a i UN- a."