DE-SAVEZI RDW 23. IX.BILANCA NATO-A U TORONTU NJEMAČKI RADIO - RDW23. IX. 1999.Ministri obrane zemalja NATO-a sredinom ovoga tjedna zasjedali su u Torontu. Kako izgleda bilanca njihova vijećanja, posebno s obzirom na pouke iz
zajedničke akcije u kosovskom ratu? Komentar Bernda Riegerta. /Bernd Riegert: NATO Toronto bilanca/ "Kosovski rat bio je prva borbena akcija NATO-a od njegova osnutka prije 50 godina. Ta je premijera na kraju postala uspjehom zato što je jugoslavenski vlastodržac Slobodan Milošević iznenada popustio. Iza kulisa, međutim, u redovima saveza bilo je natezanja i što se tiče strategije i ciljeva operacije. Njemački ministar obrane Rudolf Scharping to opisuje riječima da krizni menadžment Europljana iskazuje bitne nedostatke. Kada se radilo o vođenju rata, kaže, previše je šefova država i ministara vanjskih poslova, kao i šefova stožera i generala, smjelo i htjelo suodlučivati. Umijeće je pod jednu kapu dobiti 19 članica saveza - u čemu se za 78 dana kosovskog sukoba uspijevalo. Nitko nije mogao vjerovati da će NATO tako dugo izdržati - hvalisao se Scharping u Torontu. Pa ipak, da Milošević nije popustio, NATO bi se s krajem svoga konsenzusa suočio najkasnije u pitanju angažiranja kopnenih snaga.Prva pouka s Kosova stoga mora glasiti - kako bi mogli govoriti
NJEMAČKI RADIO - RDW
23. IX. 1999.
Ministri obrane zemalja NATO-a sredinom ovoga tjedna zasjedali su u
Torontu. Kako izgleda bilanca njihova vijećanja, posebno s obzirom
na pouke iz zajedničke akcije u kosovskom ratu? Komentar Bernda
Riegerta. /Bernd Riegert: NATO Toronto bilanca/
"Kosovski rat bio je prva borbena akcija NATO-a od njegova osnutka
prije 50 godina. Ta je premijera na kraju postala uspjehom zato što
je jugoslavenski vlastodržac Slobodan Milošević iznenada
popustio. Iza kulisa, međutim, u redovima saveza bilo je natezanja
i što se tiče strategije i ciljeva operacije. Njemački ministar
obrane Rudolf Scharping to opisuje riječima da krizni menadžment
Europljana iskazuje bitne nedostatke. Kada se radilo o vođenju
rata, kaže, previše je šefova država i ministara vanjskih poslova,
kao i šefova stožera i generala, smjelo i htjelo suodlučivati.
Umijeće je pod jednu kapu dobiti 19 članica saveza - u čemu se za 78
dana kosovskog sukoba uspijevalo. Nitko nije mogao vjerovati da će
NATO tako dugo izdržati - hvalisao se Scharping u Torontu. Pa ipak,
da Milošević nije popustio, NATO bi se s krajem svoga konsenzusa
suočio najkasnije u pitanju angažiranja kopnenih snaga.
Prva pouka s Kosova stoga mora glasiti - kako bi mogli govoriti
jednim glasom, Europljani konačno trebaju zajedničku vanjsku i
sigurnosnu politiku. Imenovanje dosadašnjega glavnog tajnika
Javiera Solane prvim vanjsko-političkim predstavnikom Europske
unije, prvi je korak u tom smjeru. Sjedinjene Američke Države su
vodstvo u kosovskom ratu preuzele ne samo zbog svoga političkog
značenja nego i zbog vojne nadmoći. 80 posto svih ratnih zrakoplova
koji su sudjelovali u akciji pripadaju američkom ratnom
zrakoplovstvu. Izviđanje, komunikacije i logistika zastarjeli su
kod većine europskih vojska. U Europi i u Bundeswehru nedostaju
transportni zrakoplovi i helikopteri. Tehnološki jaz između
Sjedinjenih Država i Europe sve je veći.
Američki ministar obrane William Cohen od svojih kolega traži
investicije, i to ne samo od posljednjeg vijećanja u Torontu
završenog u srijedu. Europljani, među njima i njemački ministar
Scharping, s pravom su upozorili da su Sjedinjene Države u sretnim
okolnostima jer imaju pune državne blagajne, dok Europa mora
štedjeti. Proračunski pritjecaj u SAD-u nije natprirodno čudo -
napomenuo je Cohen u Torontu još jednom svojim saveznicima - nego je
to rezultat financijske politike koju se može oponašati.
Rudolf Scharping se međutim požalio na slabo stanje naoružanja
Bundeswehra, da bi unutarnjopolitički zaštitio buduće zahvate
štednje u njegovu proračunu. Pouka broj dva iz kosovskog rata zato
glasi: malo sredstava mora se bolje iskoristiti. Najkasnije iduće
godine, kada strukturna komisija Bundeswehra podnese svoj
prijedlog, morat će se odlučiti hoće li njemačka vojska ostati
vojna obveza s puno vojnika ili će biti restrukturirana u
fleksibilnije, tehnički visoko-opremljene, ali male postrojbe.
Tek deset godina nakon pada zida probija se spoznaja da više ne
prijeti masivni tenkovski napad s istoka, nego da nove opasnosti
dolaze od lokalnih sukoba i da dolaze ponajprije od onih država koje
su se nekontrolirano uspjele domoći atomskoga, bakteriološkog ili
kemijskoga oružja.
Sjedinjene Američke Države stoga planiraju nacionalnu
proturaketnu obranu, protiv napada takozvanih neuračunjivih
zemalja, kao što su Sjeverna Koreja ili Irak. Velika Britanija,
Francuska i Njemačka takvo što jednom žele i za Europu. Ali to će tek
biti skupo."
(RDW)