US 23. IX. WT MINI-DRŽAVE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 23. IX. 1999. Mini države "Isto kao što bi se XX. stoljeće moglo zvati stoljećem totalitarizma, a simbolizirala bi ga bodljikava žica, XXI. stoljeće vjerojatno će biti poznato kao stoljeće mini država, a simbolizirat će ga masovna grobnica okružena promatračima oboružanim maskama s kisikom", piše Arnold Beichman, istraživač Zaklade Hoover. "Jer Kosovo i Istočni Timor samo su prve bitke subnacionalnih secesionističkih pokreta koji će uključiti Sjedinjene Države i druge zapadne demokracije, koje sve to zabrinjava, u pojedinačne (ili zajedničke - s UN-om) okupacijske vježbe, međunarodno mirotvorstvo i programe pomoći, ako ne i pravi rat. Glavni tajnik UN-a Kofi Annan osigurao je uspon mini država svojom revolucionarnom tvrdnjom pred Glavnom skupštinom UN-a 20. rujna da državne granice više nisu nepovrjedive kad se radi o humanitarnim pitanjima. (...) Annanov izazov državnoj suverenosti mogao bi značiti svršetak međunarodnoga sustava kakvoga poznajemo već dva stoljeća. Svugdje cvjetaju mini države, kao nikad prije. Godine 1945. imali smo 51 potpisnicu Povelje UN-a. Danas UN ima gotovo 190 članova, i to ne uključuje zemlje poput Tajvana, koje uopće nisu članice UN-a. A rađa se sve više država, bez obzira na područje, gospodarstvo ili broj stanovništva. Neke nastaju odcjepljenjem od postojećih država. U sljedećem stoljeću državni će suverenitet podnositi izazove, više nego ikad prije, a bit će to rezultat uspona i širenja moćnih subnacionalizma. To je drukčiji oblik domoljublja. Njegovi sljedbenici u nekim će slučajevima biti spremni odbaciti diplomatske pregovore u korist nasilja, terorizma, otmica, ubojstava, ucjena. Ne samo da je subnacionalizam raširen - pogledajmo raskol Čehoslovačke i odvajanje Eritreje od Etiopije - već imamo i fenomen subnacionalizma poslije SSSR-a. Svjedoci smo borbi između Gruzije i pobunjeničke Abhazije. Unutar same Ruske Republike, imamo tražitelje suvereniteta, od Čečenije, Dagestana, Tataristana i Vologde, a ako niste čuli za neka od tih imena, čut ćete kad počnu kucati na vrata Vijeća sigurnosti i UN-a. A prisjetite se propaloga secesionističkog rata Biafre protiv Nigerije, koji je uzeo milijun života do 1970. ili dvanaestgodišnjega rata u Šri Lanki između Tamila, svojedobnih migranta iz Indije, i vladajućih Singalaca. Sama Indija ima vlastitih secesionističkih problema. (...) Indonezija je najnoviji primjer izazvanog suvereniteta. To bi moglo značiti, nakon pola stoljeća postojanja, raspad otočkog arhipelaga onakvoga kakvo poznajemo. Indonezija je prisvojila Istočni Timor, čije je stanovištvo uglavnom rimokatoličko, kad je Portugal odustao od te kolonije. Pučanstvo Timora od tada proživljava pakao. (...) Kakvu bi politiku trebale provoditi zapadne demokracije suočene s tim pobunama? Zanemariti državni suverenitet iako su kolonijalne vlade u izvlačenju iz Afrike stvorile umjetne države, poput Nigerije, Konga i Indonezije, države sa subnacijama koje ne mogu ili ne žele živjeti zajedno? Bi li Vijeće sigurnosti UN-a, u ime humanitarizma, trebalo poduprijeti pobunjeničke narode budućih mini država unatoč željama središnje vlade? Ima li svaki subnacionalizam pravo na državu bez obzira na, primjerice, gospodarsku održivost? Ima li Tibet? Bi li trebali razlikovati između secesionističkih pokreta u demokratskim zemljama - Quebeca u Kanadi, Baska u Španjolskoj ili Korzikanaca u Francuskoj - i secesionističkih pokreta u nedemokratskim zemljama poput Kine, Burme ili Sudana? (...) Ako su se UN i NATO umiješali u kosovsku krizu zanemarujući beogradsko pravo na suverenitet, a sada ulaze u Istočni Timor, jesu li te operacije tad presedani za buduće međunarodne akcije? Gledali smo rat Moskve protiv čečenskih pobunjenika, kao što sad gledamo rat Moskve protiv dagestanskih pobunjenika. Imaju li UN-ova akcija u Istočnom Timoru ili akcija NATO-a na Kosovu opravdanje koje krize u tim područjima čini važnijim od krvoprolića u sjevernom Kavkazu, dok blokovi moskovskih stanova gore u terorističkim plamenu? Je li Osama bin Laden legitimni sudionik u preinaci ruskih granica? I kakav god scenarij možemo stvoriti, evo jedne krize koja nije scenarij - budućnost Tajvana. Čak i bez plebiscita, Tajvan je očito zakonita nacija-država, bez obzira na kineske zahtjeve. Jesmo li suočeni s krizom za koju ne postoji rješenje? Na redu je ponovno određenje suverenosti, zakonitosti, nacionalizma, secesionizma, građanskoga rata. Oni su se ponovno određivali za razdoblja 'vjetrova promjena' u Africi, gdje je kolonizirani kontinent postao kontinent neovisnih država, u većini slučajeva mirnim putem, u nekima, poput Alžira ili Kenije, ratoborno. Drugim riječima, nužni su novi koncepti međunarodnog zakona, prije nego zavlada globalna anarhija. Alan Bullock, britanski povjesničar, jednom je opisao nacionalizam kao 'masovni osjećaj (koji) je najmoćnija politička sila u povijesti modernog svijeta.' Danas to nije nacionalizam; to je subnacionalizam."