NJ 22.IX.-FR-NIJEMCI I NATO

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 22. IX. 1999. Nijemci i NATO "Nijemci, NATO - i jedni i drugi prevalili su dalek put. Sada su pred velikim rendez-vousom: NATO bi uskoro mogao tako jako odgovarati njemačkim predodžbama i interesima kao nikada prije. No vlada u Berlinu kao da to ne želi uvidjeti - kancelar je hladan. Tko bi ga mogao uvjeriti? Fischer ili Scharping? Clinton ili Blair? Njemačko je držanje oduvijek bilo takvo da se s NATO-om postupa oklijevajući, ne euforično. Time nije ništa olakšano. Neki iz naraštaja svjetskoga rata nisu se oslobodili sumnje da je NATO samo nastavak savezničke okupacije drugim sredstvima. Drugi su NATO držali samo međunarodnim osiguranjem Nijemaca od njih samih, od nove zaraze s težnjom da budu veleljudi i za militantnošću. Velika, sve veća većina ipak je tijekom četiri desetljeća prepoznala NATO kao jamca slobodne Europe na granici s neslobodnim dijelom Kontinenta - naravno, ponekad pomiješano s mračnom slutnjom da, ako bi tu slobodu trebalo braniti oružjem, od Njemačke ne bi preostalo puno. Poslije svršetka hladnoga rata NATO je na posljetku dobro učinio što je političko u sebi polako gurao u prvi plan, iznad vojnog, iznad raketa i tenkova. Nitko ne bi mogao bolje utjeloviti tihu promjenu nego Javier Solana, glavni tajnik i čovjek tihih, ali jasnih tonova. Kao što se otvarao savez, otvarala se i Njemačka. Još prije svega nekoliko godina, ustavni je sud morao odlučiti o akciji njemačkih vojnika na jednom savezničkom izviđačkom AWACS-u. Danas jedan njemački general zapovijeda mirovnim snagama NATO-a na Kosovu, sa 46 tisuća ljudi pod oružjem, osam tisuća od njih iz Bundeswehra, koji nadziru vlastiti sektor. NATO je sada uistinu možda tako 'njemački' kao nikada. To se vidi i po popunjenim mjestima i po najnovijem pridobivanju utjecaja, kad je crveno-zelena savezna vlada na iznenađenje nekih partnera u savezu, opstala bez klimanja. No ponajprije se NATO u promjeni sve bolje uklapa u novi raster njemačkih interesa: savez će se zadovoljiti s time da bude regionalna sila reda a ne svjetski policajac. Tu su se Europljani odhrvali nekim pritiscima iz Amerike. Istodobno će dvojac politike i vojske u buduće uvijek biti u primjeni. Ipak je to svladalo Slobodana Miloševića, a Nijemci su dali jedan dio koncepta. Time krizna strategija saveza prilično odgovara baš onomu što će biti potrebno svakoj saveznoj vladi da unutarnjopolitički iziđe na kraj s vojnom intervencijom Bundeswehra koja nije obrana zemlje. Kako će NATO zahvaljujući poukama s Kosova u buduće suzbijati ubijanja, progone i regionalne moćnike, Njemačkoj olakšava da bude nazočna i da pruži značajan doprinos - ako mi to želimo. Jer jedno je jasno: samo s mirovnim planovima i mudrom diplomacijom ne može se zadržati mjesto u prvom NATO-ovom redu. Na žalost, treba i malo mišića. To ponajprije znači novac. Novac da bi se Amerikancima skinulo dio troškova - ali i odgovornosti. Novac za modernu opremu i za sposobnost brzog premještanja jedinica. Za takvo oružje koje vojnici s pravom traže kad pročitaju katalog politički ispravnih ograničenja, kako je primjerice bilo u kosovskom zračnom ratu. Njemačka jamačno nije jedina NATO-ova zemlja koja je od kraja osamdesetih godina stalno smanjivala svoj obrambeni proračun. No mogla bi uskoro biti jedina zemlja koja želi imati riječ u posve malom krugu velikih, ali i poslije obrata zvanog 'Kosovo' i dalje smanjuje svoj proračun obrane, godinu za godinom, sve do 2003. Ono što se čini ponudom NATO-a Nijemcima, nastalo je igrom mnogih slučaja i nizom mudro prilagođenih okolnosti. To treba prihvatiti - ili odstupiti, natrag u drugi red" - piše Nikolaus Blome u uvodniku lista.