FR-LE MONDE 22.9.ISTOČNI TIMOR I UN

FRANCUSKA LE MONDE 22. IX. 1999. Istočni Timor: žrtve, krvnici, suradnici "Dvadeseti rujna. Mirovne snage UN-a stižu u Timor nakon dosta otezanja. U međuvremenu, plemenita, ali skromna humanitarna pomoć za izbjeglice u brdima mora se spuštati iz zrakoplova s velikih visina kako bi se poštovao 'suverenitet' Indonezije, tako da vreće s rižom pucaju pri dodiru sa zemljom, a njihov sadržaj gubi svaku vrijednost. Simbol mi se čini previše očitim da bismo mogli umirivati našu savjest zakašnjelim upletanjem: sve je puklo. Genocid je proveden, mirovne će snage zaštititi samo one koji su preživjeli, dok 'metafizičko' poštivanje ne zna se ni kojega točno ugovora, još obvezuje međunarodnu zajednicu da traži dopuštenje od krvnika kako bi pomogla njegovim žrtvama. Bilo bi zanimljivo da nam Ujedinjeni narodi uvjerljivo obrazlože zašto je za posredovanje potrebno dobiti odobrenje zemlje koju je čak i UN više puta osudio zbog vojnog upada na područje koje joj ne pripada. Htjeli bismo također da nam Kofi Annan protumači ovaj paradoks: Indoneziju, koju organizacija čiji je on glavni tajnik smatra odmetnikom od zakona, on naziva 'zemljom koja je osigurala osamdeset godina mira i stabilnosti u Istočnom Timoru'. Možda je 250 tisuća žrtava genocida koji je provodio Suharto jamstvo 'stabilnosti' na koju smjera Kofi Annan? Za što su one platile cijenu? Nakon pokolja, predlaže se da se sudi krvnicima. Na pragu novog tisućljeća, s povjerenjem koje je nedavno iskazano različitim sudovima zbog njihova postupka prema bivšoj Jugoslaviji i diktatoru Pinochetu, rađa se nada za one, među kojima je i autor ovih redaka, koji vjeruju u međunarodno pravo. (...) Ipak, u slučaju Istočnog Timora, pitanje odgovornosti ne treba se, nadam se, ograničiti na krvoločne milicije koje su ubijale vlastitim rukama, niti na generale indonezijske vojske koji su surađivali s njima. Ako u pojedinačnom zločinu, zakoni naše zemlje drže jednako odgovornim materijalnog izvršitelja zločina i njegova izravnog pomagača, bilo bi pravedno da i u slučaju genocida budu osuđeni pomagači u pokolju. (...) Upravo kada je riječ o Istočnom Timoru, UN mora, pod svaku cijenu, ići ispred međunarodne zajednice jer je bio jamac referenduma o neovisnosti. Njegova tromost koja je omogućila pokolj, po mom je mišljenju neprijeporan dokaz njegove suodgovornosti. Nadam se da će, dođe li do međunarodnog suđenja, suci o tomu povesti računa. Nedavno sam u jednoj knjižici našao ovu bilješku Waltera Benjamina iz 30-ih: 'Oni koji se još nadaju jer 'to ne može trajati ovako', doznat će jednoga dana da u patnji pojedinaca i zajednica ima samo jedna granica preko koje se ne može: uništenje'", u rubrici 'Obzorja' piše Antonio Tabucchi, pisac.