SLOV 22.IX.-DELO-ISTOČNI GRIJEH

SLOVENIJA DELO 22. IX. 1999. Hoće li se na posljetku oprati istočni grijeh? "Od znamenite izjave bivšega hrvatskog premijera Franje Gregurića da je njegova vlada oduzela pravo raspolaganja inozemnim vlasnicima nekadašnje društvene imovine u Hrvatskoj - ali zbog agresije Srbije i Crne Gore na Hrvatsku i da time ničim ne želi štetiti našoj državi - prošlo je više od osam godina. U međuvremenu su se događale slične ili čak veće gluposti, tako da su mnogi već zaboravili taj istočni, znači prvi veći grijeh hrvatsko-slovenskih nesporazuma koji je, kao mnogi drugi, više ili manje napravljen slučajno. Kako bilo, sve je počelo s imovinskim sporom, onim potezom Banskih dvora koji je službeno prihvaćen zbog Beograda i Podgorice, ali je najviše pogodio Ljubljanu, naše gospodarstvo, odnosno vlasnike zamrznute slovenske imovine u Hrvatskoj - poslije dugih uzajamnih peripetija u pravom i takozvanom pregovaračkom procesu na posljetku su se probili do izlaza u labirintu susjedskih nesporazuma, s manje vrijednom, istrošenom i djelomično na crno prodanom imovinom. U takvom labirintu su naime svi kanali doslovno natopljeni zavišću na jednoj ili drugoj strani, suparništvom koje se često zgusnulo u traženje žrtvenoga jarca i zamršenim misaonim postupcima pregovarača koji su morali igrati na karte politokracija svojih država i više su kao izraz nemoći nego postignutog suglasja previše puta najavljivali da će (morali bi biti) svi glavni nesporazumi između susjeda biti već odavno riješeni - prije izbora 1995. Zato i zadnju najavu banskih dvora da će premijeri Janez Drnovšek i Zlatko Mateša 6. listopada u Ljubljani potpisati imovinski sporazum, treba uzeti s primjerenom suzdržanošću, pri čemu se ne radi samo o dosadašnjim lošim iskustvima u pregovorima, nego da je Hrvatska povezivala svoj potpis s našim pristankom na hrvatsko članstvo u Svjetskoj trgovačkoj organizaciji, a naša strana, pojednostavljeno rečeno, osobito s oslobađanjem hrvatskog tržišta prodaji naših poljoprivrednih odnosno prehrambenih proizvoda. Tako su u susjedsku igru između dvije vatre uključeni i veliki, osobito SAD i EU, koji Hrvatskoj u njezinim prvim koracima prema europsko-atlantskim integracijama stalno sjede za vratom, s pripomenama i prijetnjama crvenim kartonom odnosno sankcijama, jer da ne ispunjava ovo i ono, a ponajprije da ne ispunjava prihvaćene obveze prema haaškom sudu, položaj srpske manjine, slobode javnih sredstava priopćavanja i još ponešto. Iako su se na zadnjim bilateralnim pregovorima ipak bavili razlozima nazadovanja u robnoj razmjeni između država, koja danas nije niti sjena zlatnom razdoblju osamdesetih godina (dostizala je dobre dvije trećine našega sadašnjeg godišnjeg izvoza), do 6. listopada ostaje nada da se poslije u međusobnim kontaktima neće događati zabrinjavajuće gluposti koje zagorčavaju život običnim smrtnicima. Među njih idu i takve da naš ili hrvatski državljanin zbog više od jedne litre donesenog svježega mlijeka iz Slovenije u Hrvatsku mora na tamošnji sud ako odbije platiti carinu. Na kraju krajeva, masovni posjet slovenskih gostiju hrvatskom Jadranu, koji je ove godine bio čak za desetinu veći nego lani, nadišao je sva optimistička očekivanja na hrvatskoj strani a ujedno je ljudima na vlasti dao do znanja da u susjedskim igrama ili igricama prestanu ulagati zadnju kunu ili tolar na konja koji ima krajnje loše mogućnosti za pobjedu. Ili rečeno drukčije, najobuhvatnije postignuće pregovora je - neispunjeno obećanje. Zacijelo se radi i o predrasudama, a njihova je moć ponajprije u tomu da čovjek nije svjestan njihove iracionalne osnove, bez obzira na to kakvu funkciju obavlja. Što su te osnove dublje skrivene u podsvijesti, toliko je jača predrasuda, iako su je već odavno prevladali porezni obveznici s obje strane granice" - piše Peter Potočnik.