FR-LE MONDE 21.9.RAZGOVOR S BARAKOM

FRANCUSKA LE MONDE 21. IX. 1999. Ehoud Barak: 'Put mira je trnovit' Georges Marion razgovarao je u Tel Avivu s izraelskim premijerom Ehoudom Barakom uoči njegova posjeta Francuskoj 22. i 23. rujna. Iz ekskluzivnog razgovora izdvajamo: " - Što biste rekli za sebe, jeste li više vojnik ili politički dužnosnik? = To ne mogu reći. Zadnjih deset godina koje sam proveo u vojnom vrhu bavio sam se stvarima koje su usko vezane uz politiku i nemoguće je odvojiti ih. Na toj razini, povući crtu razdvajanja između dvaju djelokruga, uzaludan je trud. Svaki je problem povezan s drugim problemom. O pitanju izraelske sigurnosti ne možete govoriti isključivo u pojmovima vojne moći. Potrebno je promotriti i snagu gospodarstva, mogućnost da se podnesu troškovi našeg vojnog sustava. Ravnoteža između uvoza i domaće proizvodnje upućuje na korijene našega gospodarstva, kao i na ustroj radne snage. U zemlji u kojoj svi moraju nositi oružje, od direktora do blagajnika u banci, gdjekad i u istoj postrojbi, s vojnom hijerarhijom koja se katkad potpuno razlikuje od profesionalne, u društvu koje se još bori za svoje pravo na život, gdje je čitava zemlja jedva nešto veća od jednog francuskog okruga, dakle, kada ste čelnik u vojsci takve zemlje, vi ste u službi svih, a ne samo jednog staleža s uskim strukovnim interesima. - Govorite da ćete za godinu dana zaključiti završni sporazum s Palestincima. To se čini jako optimističnim. = Nisam optimist, ja sam realist. Nakon toliko godina rata, pošto sam kao blizak suradnik Rabina, zatim i Peresa, promatrao što se događalo zadnjih šest godina nakon Osla, čak i prije, s Intifadom, tvrdim da nema drugog puta do puta mirovnog procesa. Rastanak je uvijek bolan. Mi se ovdje rastajemo ne samo od Palestinaca, već od fizičkog dijela naše uljudbe, ukorijenjene u izraelskoj zemlji koja je njezina kolijevka; za mene je to kao da ti odrežu dio tijela, ili mozga. No, znam da se ne može drukčije. Ovaj proces nije na početku. Svi znamo kakvo je stajalište Palestinaca, a oni znaju sve o našem mišljenju... - Želite li reći da se nema o čemu pregovarati? = Ne, ne kažem to. Pregovori će biti teški, ali nema druge mogućnosti. Ili ćemo se zatvoriti u slijepu ulicu, ili ćemo uspjeti. Želio sam predvoditi velik savez kako bi u vladi mogao ujediniti i rješavati sve sukobe u svezi s mirovnim procesom. Htio bih uključiti i članove bivše momčadi, predstavnike stranke ruskih useljenika sklonih desnici, predstavnike Državne vjerske stranke koji su istaknuti desničari i Shass čije je vodstvo umjereno, ali su birači uglavnom iz desnice. Mislim da je tako najbolje. To je poštenije prema našim sugovornicima koji ne trebaju dvojiti: mi doista predstavljamo Izrael, u njegovoj raznolikosti, a ne samo dio zemlje. (...) Želim postići nagodbu kako bi Izrael bio jači. Čvrsto vjerujem da zemlja može ojačati ako se odcijepi od Palestinaca i pođe jako trnovitim putem mira. Nema drugog izbora. S bivšom smo politikom išli ususret nerješivom problemu, kao što je bilo nedugo nakon sporazuma iz Wyea. Da se to nastavilo, Palestinci bi uskoro donosili jednostrane odluke, mi bismo odgovorili sličnim prijedlozima, nasilje bi opet započelo, a međunarodna bi zajednica, ovaj put, možda podupirala Palestince umjesto Izraela. (...) - Svi shvaćaju koliko je Jeruzalem važan za Izraelce. Shvaćate li Vi koliko je Jeruzalem važan za Palestince? = Slušajte, naše je stajalište jasno: jedinstveni Jeruzalem, vječna prijestolnica Izraela. I točka. Znam da Palestinci misle drukčije. Uostalom, Menahem Begin im je, u vrijeme Camp Davida, omogućio da se o tom pitanju razgovara za pregovaračkim stolom. Uvijek sam bio jasan glede svih neriješenih pitanja koja su i vama poznata: nema povratka na granice iz 1967., nema strane vojske na zapadu Jordana, naselja će ostati pod izraelskom suverenosti itd., ali ne želim o tome ništa više reći. Na početku sam pregovora i neću pregovarati preko 'Le Mondea'. - Svakako, ali shvaćate li da je i za Palestince Jeruzalem životno važan? = Ja sam izraelski premijer i dobro znam da se Arafat zauzima za interese svog naroda. No radije neću odgovoriti izravno na vaše pitanje. Opetujem, znam da Palestinci imaju svoje želje i potrebe, i da ćemo morati pregovarati. No, pokušajte spoznati problem iz Arafatova kuta: on neće ništa dobiti ako se upusti u novi val nasilja. Ako to učini, mi ćemo pokapati naše mrtve, a on svoje, i bit ćemo na početku, s istim problemima koje treba riješiti. (...) - Odnosi između Izraela i Francuske pomalo su, možemo reći, mlaki. Kako to tumačite i želite li da oni budu bolji? = Mi smo malena zemlja, ali stari narod koji je uvijek imao dobro pamćenje. To znači da ne možemo zaboraviti pomoć koju nam je pružila Francuska u najtežim trenucima povijesti naše zemlje kao neovisne države. Tijekom 50-ih i 60-ih, s Francuskom smo doživjeli jednu vrstu zlatnoga doba koje nam je pomoglo da preživimo u tim teškim prilikama i koje je ostavilo traga. To nikada nećemo zaboraviti. - Kao što nećete zaboraviti embargo na francusko oružje 1967.? = Ni to nećemo zaboraviti. Ali, kada se sve uzme u obzir, rekao bih da francuski prinos daleko premašuje zadjevice koje smo imali i koje su dovele do uspostave tako bliskih odnosa sa Sjedinjenim Državama, a zbog kojih smo umjesto francuskih miragea, kupili američke F16 koji također nisu loši. No, mi u biti jako cijenimo Francusku i mislim da se naše veze samo mogu razvijati u boljem pravcu. Što se mene tiče, u izvrsnim sam odnosima s predsjednikom Chiracom kao i s Lionelom Jospinom. Ne tako davno bili smo, tako reći, kolege u oporbi. No, uz to, mi, Izraelci, imamo zajedničke vrijednosti s francuskim narodom: ljubav prema demokraciji, otvorenost duha. Shvaćamo da Francuska ima tradicionalne veze na ovom području, u Libanonu, Siriji, kao što je nekoć imala stanovit utjecaj u Egiptu. U Izraelu ima puno prijatelja Francuske i onih koji govore francuski, ljudi koji se nadahnjuju i poštuju francusku kulturu i uljudbu. Uvjeren sam da će naši odnosi opet biti onakvi kakvi su bili u prošlosti, čim riješimo sukobe na ovom području. Pače, više neće biti razloga za moguće nesuglasice. - Osjećate li isto prema Europi? Ponekad se stječe dojam da Izrael vidi Europljane kao neprijatelje. = I tu sam velik optimist. Svakom europskom čelniku s kojim sam se susreo nakon dolaska na ovu dužnost, rekao sam da savršeno dobro razumijem različite postupke u korist Palestinaca u zadnje tri godine. Trebalo im je dati tračak nade kada se činilo da izlaza nema. Budući da danas u Izraelu imamo vladu koja ništa ne želi propustiti kako bi pronašla rješenje za uspostavu mira, europski poticaji na pogodbu i popustljivost više nemaju smisla. Čitav sam život proživio braneći ovu zemlju i boreći se protiv terorizma i nikome neću dopustiti da zada i najmanji udarac našoj sigurnosti, makar to od mene tražili svi državnici ovoga svijeta. No, bude li potrebno donijeti mjere za uspostavu međusobnog povjerenja, učinit ću to i sam, ne trebaju mi pritisci Europske unije. Više nas ne treba nagoniti, neću popustiti ni pred kakvim pritiskom. No, s druge strane spreman sam na suradnju, nastojim shvatiti interese druge strane kako bismo postigli ravnotežu između naših dvaju stajališta. Europljani nam mogu pomoći tako da nepristrano razgovaraju s nama i s Arapima, da i dalje podupiru suradnju, mir i demokraciju, otvorenost društva, transparentnost, ukratko sve vrijednosti koje su nam zajedničke. (...)"