RDW 18. IX. FRANCUZI I NIJEMCI

NJEMAČKI RADIO - RDW 17. IX. 1999. Koliko Francuzi (ne)vole Nijemce? Germanofobija u Francuskoj opet ima visoku konjukturu. 'Ismijavanje Nijemaca' ili 'German bashing' u Velikoj Britaniji ubraja se gotovo u šport kojim se bave široke mase, a njegovu popularnost u Njemačkoj teško da tko može razumijeti. Gotovo je isto toliko popularan kao i kriket. Veliku zabavu Britancima pružaju i redovito u britanskom tisku objavljivane antinjemačke tirade pune mržnje. Tek nedavno je nemilosrdni gastrokritičar Adrian Anthony Gill njemačko-britanske odnose sveo na vrlo jednostavnu formulu: Svi mi Britanci mrzimo Nijemce. Francuzi su tu nešto diskretniji. Pa ipak svi znakovi pokazuju da i u Francuskoj postoji iracionalan strah od snažne Njemačke. Kod prvog znaka fobije od Nijemaca još nitko nije pokazivao znakove uznemirenosti. Kada je prije nekoliko mjeseci Edition Michalon objavio naslov 'La Tentation allemande', antiteutonski pamflet Yvonne Bollmann mogao se okarakterizirati kao promašeno djelo. Teze ove profesorice germanistike bile su prije takve da se ljudima kosa dizala na glavi, nego što bi čitatelj zaključio da se iza toga krije ozbiljno promijenjena slika o Nijemcima kod njihovih francuskih susjeda. Na 200 stranica autorica je nabrojila sve vrste 'njemačke opasnosti', a u središte je postavila 'Europu regija'. Prema knjizi, Njemačka svojom Europom 'Made in Germany' nameće čitavom Kontinentu 'germansku viziju društva'. I više od toga. Njemačka ima poražavajući udio u raspadu Jugoslavije i time snosi suodgovornost za sukobe na Balkanu. Čak i kulturna politika Goetheovih instituta pojavljuje se kao nastavak rata drugim sredstvima: 'Euroregije Njemačkoj dopuštaju osvetu nad poviješću. Nakon što je u dva svjetska rata amputirana od svojih posjeda, sada Njemačka sa svom legitimnošću ponovno poseže za izgubljenim prostorima, na taj način da na tim područjima kultivira germanitet, čime i dalje niječe bolnu realnost', stoji u knjizi francuske germanistice Yvonne Bollmann. Nagriženi zemljovid u njemačkoj knjizi poštanskih brojeva Bollmann ocjenjuje kao dokaz još postojeće njemačke težnje za velesilom - citat: 'Njemačka nije zadovoljna svojim granicama', kaže Bollmanns. Još jedan dokaz su nedaleko od francuske autoceste pored proizvodnih pogona mini-auta Smart, simbolično jedan iznad drugog postavljeni automobili u bojama njemačke zastave crno-crveno- zlatno. I to je, navodi Bollmann, još jedan pokazatelj 'neogermanizacije' Alzasa i Lotaringije. U svojem završnom poglavlju Bollmann najavljuje 'neizbježan sukob između Njemačke i Francuske'. O budućem ratu s Njemačkom govori i iduće književno djelo kao (da je) naručeno. U usporedbi s prethodnim, pod naslovom 'Njemačko iskušenje', knjiga Philippea Delmasa 'De la prochaine guerre avec l?Allmagne' (Edition Odile Jacob) čita se kao medicinski priručnik koji poznaje pravila pomoću kojih se čovjek može sačuvati od zarazne bolesti i po mogućnosti spriječiti širenje bolesti. Stoga ne začuđuje da se za sadržaj dosadne knjige morao naći provokativan naslov. Bez apela na niske instinkte očito ne ide, ako se u Francuskoj želi prodati veći broj knjiga o Njemačkoj - citat: 'Njemačka nam dosađuje i zadaje nam strah'. I više od njemačke želje za vlašću i moći, njezina 'ambicioznost' pa sve do 'samog njemačkog bića' koje zadaje strah. 'Njemačka', konstatira Delmas, 'je Peter Schlemil Europe'. A Peter Schlemil je onaj tko je izgubio vlastitu sjenu i sada proklet zauvijek traži svoj izgubljeni identitet. Međutim Delmas tvrdi da 'svaki pokušaj Njemačke da stvori jedinstveni politički identitet završava u ratu'. Ipak Delmas, za razliku od Bollmannove, priznaje da se Njemačka sa svojim sadašnjim granicama pomirila, a da je 'potragom vlastite sjene' i konstrukcija identiteta definitivno osuđena na propast, što dokazuje i kriza socijalnoga tržišnog gospodarstva. Jer jedini element koji Njemačkoj daje obrise nekog identiteta, priznaje Delmas, jest gospodarstvo koje dobro funkcionira. Međutim, i to je prošlost. Ostao je još samo odnos prema marki. 'Kada Nijemci govore o svojoj valuti, tada ne govore o platežnom sredstvu i ekonomiji, već govore o sebi', naglašava Delmas. Stoga ne začuđuje da je, u usporedbi s Francuskom, platni promet obavljen kreditnim karticama smiješan. Vrhunac treba uvijek sačuvati za kraj. 'Putovanje na kraj Njemačke'/ Voyage au bout De l?Allemegne (Edition du Rocher) koje nam preporučuju Alain Crotteray i Jean De Lursan, vodi, slično kao Celines 'Voyage au bout de la nuit', u dubine ljudske, bolje rečeno 'njemačke duše'. Čitatelj bi se trebao vezati pojasom kada uzima ovu knjigu u ruke, jer 'Njemačka zadaje strah', tako glasi podnaslov ovog spiritualnoga vodiča, koji nas prati u Berlin, u 'novi Rim Svetoga germanskog carstva", koji međutim želi čitatelju približiti 'miroljubivi i pacifistički' oblik 'novog pangermanizma'. Što se sve na tom putovanju može otkriti, stoji u uvodniku konzervativnog magazina 'Le Figaro': U Njemačkoj vlada 'nostalgija za Trećim Reichom, gdje su red, rad i sigurnost bili zajamčeni', ali u današnjoj Njemačkoj se miješaju i ostali duhovi, primjerice 'nesigurnost', 'galopirajuća stopa kriminala, neobična mješavina pacifizma i nacionalsocijalizma koja nema imena, ali koju krasi arogantnim osjećajem vrijednosti'. Stoga ne začuđuje da u knjizi stoji da 'njemačko tijelo redovito hvataju napadi grča'. Osim vrlo slikovitih ukrasa, nalazimo u ovoj knjizi iste teze koje su već iskoristili Bollmann i Delmas, a one glase: 'Europa je jednostavno proširenje Njemačke' i 'Francuska služi europskoj ideji, a Njemačka je koristi'. U cijelom predstavljenom publicističkom valu zabrinjava ponajprije jedna stvar - ozbiljnost u koju su zaodjenute teze nove opasnosti koja prijeti od Njemačke. Povijesna udaljenost od predmeta rasprave, aktualne socijalne statistike i citati njemačkih publicista i političara koriste se kao dokazi za novu opasnost rasta neočekivane samosvijesti Njemačke. I premda se njemački citati navode u najvećem broju slučaja pogrješno, nije moguće odbaciti sve argumente i izmišljotine. Predstavljene knjige zbog atmosfere koju stvaraju ne smiju se uzimati kao utakmica kriketa. Treba ih pomno pročitati. Da će Francuzi sada otvoreno iznositi svoje strahove od njemačkih susjeda, to je zajednički kredo autora, a zato su odgovorni samo i jedino francuska elita koja obožava Germaniju, poput Madame de Stael. Međutim, kako je ono germanofilna Germaine definirala vic? Prepoznati sličnost stvari koje se razlikuju i razliku stvari koje su slične. (RDW)