BE-LE SOIR 18.9.OVK

BELGIJA LE SOIR 18. IX. 1999. UN prosvjećuje kosovske borce "Još dan do dana 'D'. U nedjelju, 19. IX. istječe rok za provedbu završnog dijela sporazuma o razvojačenju Kosova. To će ujedno biti i prvi pravi ispit za Bernarda Kouchnera. Upravitelj Ujedinjenih naroda za Kosovo došao je prošloga tjedna u New York kako bi Vijeću sigurnosti predočio svoj plan o preustroju OVK-a (Oslobodilačka vojska Kosova). Zadaća je to pogibeljnija što je 'french doktor' morao pomiriti nekoliko suprotnih zahtjeva: nadu Albanaca da će dobiti jezgru svoje vojske i tako iznuditi priznanje stvarne neovisnosti i želju zapadnih diplomata da jamče sigurnost područja, bez uvođenja dodatnog čimbenika napetosti. Više od 48 sati prije isteka roka, časnici OVK-a izjavili su da su ispunili svoje obveze i vratili oko deset tisuća komada oružja. No ne treba se prerano nadati, budući da je svaka faza procesa bila predmet mučnih pogađanja i teških pregovora. S glavnim stožerom OVK-a, svakako, ali i između različitih saveznika KFOR-a. Trebalo je uvjeriti Moskvu da plan točno odgovara načelima međunarodnog prava koja su sadržana u rezoluciji 1244 UN-a. I, k tome, slušati koristoljubive preporuke SAD-a - u tu je svrhu na lice mjesta došao stari znanac Richard Holbrooke - koji, nakon Daytonskih sporazuma o Bosni nastoji učvrstiti stabilnost ovog područja i vlastiti utjecaj na Balkanu... uspostavom ravnoteže između neprijateljskih snaga koje su u igri. Rezultat? 'Kosovo Corps' koji će, nakon proučavanje nekoliko obrazaca, biti više nalik na civilnu zaštitu na francuski način, nego na američku nacionalnu gardu. Te nenaoružane civilne snage s humanitarnom zadaćom uglavnom bi trebale rješavati žurne slučajeve - požare, prirodne katastrofe i industrijske nesreće. One će biti izravno uključene u obnovu razorene pokrajine i uzgredno će osiguravati zaštitu političkih dužnosnika. Rasprava se ticala uglavnom dviju osjetljivih točaka. Prvo, naoružanja. OVK je htio zadržati dio arsenala kako bi jamčio sigurnost albanske zajednice, a Kosovo Corps imat će pravo samo na dvjesto komada lakog ručnog oružja za provedbu pojedinačnih zadaća koje će strogo nadzirati KFOR. (...) Nije pretjerano reći da je medeni mjesec između postrojba KFOR-a i boraca OVK-a jednostavno završen. Unatoč pomirljivim izjavama jednih i uvjerljivim obećanjima drugih, tijek normalizacije koji 'općenito zadovoljava' prema službenoj terminologiji, prati mnoštvo izgreda i svakodnevnih okršaja. U krugovima bliskim britanskom generalu Michaelu Jacksonu, oni najotvoreniji optužuju 'jastrebove' iz separatističkog pokreta da potiču zabrinjavajuća žarišta napetosti, u Orahovcu - blokada ruskih postrojba - i u Kosovskoj Mitrovici - napad na francuske vojnike. (...) Glavni vođe OVK-a, 'političar' Hashim Thaqi i 'vojnik' Agim Ceku, svakako znaju da bi za njihov pokret bilo pogibeljno da uđu u otvoren sukob s NATO-om čije je upletanje jedino omogućilo uzmak Beograda. Ali isto tako znaju da je najveći dio njihove popularnosti zadobiven tijekom rata i te dividende žele pretvoriti u unutarnjopolitičke bodove u sučeljavanju s glavnim suparnikom, pacifistom Ibrahimom Rugovom. Ta ih računica obvezuje da pružaju otpor, barem simboličan, pokroviteljima sa Zapada. 'Provjera preustroja OVK-a bit će najvažnija za sve, povjerava nam europski diplomat koji pomno prati balkanske potrese; Bernard Kouchner stavlja na kocku svoj ugled, OVK svoju iskrenost, UN svoju vjerodostojnost... a sama pokrajina svoj mir. Neće biti boljeg pokazatelja prije izbora koji će se održati u proljeće. Nikome nije u interesu da propusti taj susret...'", piše Edouard van Velthem.