FR-MEĐUNARODNE SNAGE RFI 13. IX. TISAK FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI13. IX. 1999.Iz tiska'Indonezija se pomirila s prihvaćanjem plavih kaciga', 'Plave kacige stižu nakon bitke', glavni su naslovi na prvim stranicama 'Liberationa'
i 'Le Figaroa', kojima je dočekana vijest o pristanku indonezijskih vlasti da se pošalju međunarodne mirovne snage na Istočni Timor.(...)Uvodničar 'Le Figaroa' piše: 'Prekasno, Ujedinjeni narodi prekasno stižu i bit će samo grobari koji neće moći uskrsnuti žrtve pokolja niti zaustaviti smaknuća'. Autor također primjećuje mogućnost dobivanja na vremenu zemalja prilikom izbora zemalja sudionica u međunarodnim snagama. Po palestinskom i po bosanskom primjeru, Ujedinjenim narodima neće uspjeti ostvariti povratak svojim domovima nekih 200 tisuća izbjeglica s Istočnog Timora, zaključuje 'Le Figaro'. Po uvodničaru, Vijeće sigurnosti je pogazilo danu riječ jer nije provelo rezultate referenduma koji je organiziralo. Prvo zato što je Washingtonu više stalo do Indonezije nego do Timora, ponajprije zbog gospodarske važnosti Indonezije, a drugo jer je Peking bio spreman upotrijebiti pravo veta u Vijeću sigurnosti da bi izbjegao stvaranje presedana, koji bi poslije
FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI
13. IX. 1999.
Iz tiska
'Indonezija se pomirila s prihvaćanjem plavih kaciga', 'Plave
kacige stižu nakon bitke', glavni su naslovi na prvim stranicama
'Liberationa' i 'Le Figaroa', kojima je dočekana vijest o pristanku
indonezijskih vlasti da se pošalju međunarodne mirovne snage na
Istočni Timor.(...)
Uvodničar 'Le Figaroa' piše: 'Prekasno, Ujedinjeni narodi prekasno
stižu i bit će samo grobari koji neće moći uskrsnuti žrtve pokolja
niti zaustaviti smaknuća'. Autor također primjećuje mogućnost
dobivanja na vremenu zemalja prilikom izbora zemalja sudionica u
međunarodnim snagama. Po palestinskom i po bosanskom primjeru,
Ujedinjenim narodima neće uspjeti ostvariti povratak svojim
domovima nekih 200 tisuća izbjeglica s Istočnog Timora, zaključuje
'Le Figaro'. Po uvodničaru, Vijeće sigurnosti je pogazilo danu
riječ jer nije provelo rezultate referenduma koji je organiziralo.
Prvo zato što je Washingtonu više stalo do Indonezije nego do
Timora, ponajprije zbog gospodarske važnosti Indonezije, a drugo
jer je Peking bio spreman upotrijebiti pravo veta u Vijeću
sigurnosti da bi izbjegao stvaranje presedana, koji bi poslije
poslužili na Tibetu ili Tajvanu.
Međutim, naglašava 'Le Figarov' uvodničar, Timor nije Kosovo, gdje
je cilj bilo nametanje strateškog mira u Europu, srcu velikog
zapadnog saveza. Na Timoru nije riječ o humanitarnom ratu, ističe
on i kaže da se međunarodno pravo još jednom zaustavilo na granicama
nacionalnog suvereniteta, a pravo na miješanje povuklo pred
interesima velikih sila. Završna riječ glasi: 'Govor Ujedinjenih
naroda nikada neće zamijeniti NATO-ove bombardere. Nije dovoljno
da Ujedinjeni narodi odrede pravo, potrebni su i policajci da ga
primijene.'
Zbivanjima na Kosovu posvećen je jedan članak 'Le Mondea' s
današnjim datumom, koji se bavi napetom situacijom u Mitrovici i
zahtjevom međunarodnog civilnog upravnika Bernarda Kouchnera za
povećanjem broja međunarodnih policajaca. U članku se prenosi
njegova izjava: Potrebno je slomiti osvetoljubivost cjelokupnog
stanovništva pokrajine.
U istom listu nalazimo i treći nastavak feljtona o ratu na Kosovu.
Naslov je 'Razilaženje toge i mača'. Riječ je o razdoblju kada se
shvatilo da zračni udari na Jugoslaviju ne zaustavljaju
protjerivanje kosovskih Albanaca, kada u ratu gotovo da se nikada
nije suočila jedna strana s drugom, čitamo u 'Le Mondeu'. Tada je
došlo do razilaženja između vojnih stručnjaka koji su mislili da je
potrebno intervenirati na kopnu i političara kojima je stalo da
ratna strategija ostane u okviru prihvatljivom javnostima zemalja
NATO-a.(...)
(RFI)