NJ 13.IX.-SZ-PROSVJED U DVORANI

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 13. IX. 1999. Prosvjed u dvorani "Njemački vojnici mogu štošta, ali ne mogu prosvjedovati. Predsjedavajući Bundeswehrove udruge Bernhard Gertz već je prije nekoliko tjedana najavio prosvjed odora ulicama Berlina. Izišlo je na kongres u subotu, uz sudjelovanje ministra. Pukovnik Gertz žalio se na skupštini u Međunarodnom kongresnom centru (ICC) da je ugrožena međunarodna sposobnost Bundeswehra. Osim toga zaprijetio je daljnjim prosvjedima. Na svoj način spoznaja umiruje: prizori tisuća odora koje javno koračaju protiv demokratske vlade kojoj su se zakleli na odanu službu, bili bi previše neugodni. U malo demokratskih zemalja takvi su postupci često najavili puč. Od toga je 5200 vojnika koji su došli u Berlin iz svih zakutaka Njemačke, bili naravno daleko a premještaj priredbe u dvoranu možda je osim sa službenim razlogom (izbjegavanje sraza s protivnicima vojske), povezan i s takvim asocijacijama. No to ništa ne mijenja na tomu da je ljutnja zbog planirane štednje u Bundeswehru dobila poznatu dimenziju. Još za vrijeme bivšeg ministra obrane Volkera Ruehea (CDU) oružane su snage godinama u svoj svojoj širini osjećale da su loše opskrbljene i da se s njima loše postupa. U takvo raspoloženje sada stiže crveno-zeleni paket štednje koji Bundeswehru nameće odricanje od 3,5 milijarde maraka iduće godine i od više nego 18 milijarda u sljedeće četiri godine. Ministar obrane Rudolf Scharping (SPD) zbog toga je pod pritiskom. Vojnici nisu zaboravili da je već 1999. morao popustiti opruge. Scharping se sada pokušava spasiti prilično prozirnom strategijom za 2000. godinu: 'Štednja 2000.: da! Štednja poslije toga: ne!' To je rješenje s kojim se pojavio među prosvjedujućim vojnicima i s kojim je prije nekoliko dana na hamburškoj Akademiji Bundeswehra bio pozorno saslušan. Scharpingova argumentacija pri tomu je na nekim mjestima bila na rubu intelektualnih uvreda: rekao je da smanjenje osoblja ne donosi uštede. Istodobno ministar kritizira plan štednje za 2000. (u čijoj je izradi sudjelovao), jer da on za godinu dana odugovlači reformu Bundeswehra i primjerenu opremu. Zapravo je, a to zna i njegov stožer za planiranje, Scharpingu prije svega psihološki potrebno vrijeme kako bi za budućnost izgradio suvremenu, okretnu vojsku. Vojnike na Akakdemiji u Hamburgu, građane u odori koji samostalno razmišljaju, Scharpingove su piruete jednako malo uvjerile kao i njihove drugove u Berlinu. Odakle mu nada da će štednja ubrzo biti dovršena? Ne bi li bilo pametnije da se odmah prihvate nove strukture Bundeswehra? Scharpingu je u jednom odgovoru izletjela istina: ne bi smio 'sam krenuti na tobogan, jer bi se našlo dovoljno onih koji bi mu ga nasapunali ispod zadnjice'. Nije mogao jasnije opisati svoju strategiju: aktivna obrana za sređeno povlačenje" - zaključuje Christoph Schwennicke.