FR-TP-plebisciti-Pobune-Vlada-Strana pomoć-Ljudska prava FR-LIBERATION 6.9.UVODNIK O TIMORU FRANCUSKALIBERATION6. IX. 1999.Zatvorena vrata"Zakon bez sile ne vrijedi ništa. Nakon tragedija u bivšoj Jugoslaviji, barbarstvo u kojemu tone
Istočni Timor još je jedan dokaz tomu. Ono također još jednom, na žalost, pokazuje da snage zakona uvijek kasne za nekoliko pokolja kada je riječ o suzbijanju nepravde, o promicanju reda koji više odgovara nekim vrijednostima što su opće prihvaćene u teoriji, ali se brzo izvrgavaju ruglu čim njihovo poštivanje prijeti da ugrozi stečene koristi.U aferi oko Istočnog Timora riječ je o načelu samoodređenja naroda. Ovo specifično naseljeno područje, portugalsku koloniju od 17. stoljeća, Lisabon je 1975. prepustio indonezijskom ekspanzionizmu koji se tada bio prikrio iza nizozemskoga protukolonijalizma. Nastavak je bio tragičan za većinom kršćanski puk Istočnog Timora kojim nikada nije vladao indonezijski nacionalni osjećaj. Broj žrtava 'uspostave mira' koju provodi vojska koja ovo područje smatra svojim vlasništvom, prosuđuje se na dvjesto tisuća.Nadu je stanovnicima Istočnog Timora vratio pad Suhartove dinastije i potreba njegova privremenog nasljednika, predsjednika
FRANCUSKA
LIBERATION
6. IX. 1999.
Zatvorena vrata
"Zakon bez sile ne vrijedi ništa. Nakon tragedija u bivšoj
Jugoslaviji, barbarstvo u kojemu tone Istočni Timor još je jedan
dokaz tomu. Ono također još jednom, na žalost, pokazuje da snage
zakona uvijek kasne za nekoliko pokolja kada je riječ o suzbijanju
nepravde, o promicanju reda koji više odgovara nekim vrijednostima
što su opće prihvaćene u teoriji, ali se brzo izvrgavaju ruglu čim
njihovo poštivanje prijeti da ugrozi stečene koristi.
U aferi oko Istočnog Timora riječ je o načelu samoodređenja naroda.
Ovo specifično naseljeno područje, portugalsku koloniju od 17.
stoljeća, Lisabon je 1975. prepustio indonezijskom ekspanzionizmu
koji se tada bio prikrio iza nizozemskoga protukolonijalizma.
Nastavak je bio tragičan za većinom kršćanski puk Istočnog Timora
kojim nikada nije vladao indonezijski nacionalni osjećaj. Broj
žrtava 'uspostave mira' koju provodi vojska koja ovo područje
smatra svojim vlasništvom, prosuđuje se na dvjesto tisuća.
Nadu je stanovnicima Istočnog Timora vratio pad Suhartove
dinastije i potreba njegova privremenog nasljednika, predsjednika
Habibija, da stekne najnužniju međunarodnu naklonost. Referendum
pod nadzorom Ujedinjenih naroda kojim gotovo 80 posto naroda na tom
području ne prihvaća samoupravu u sklopu Indonezije (dakle, traži
neovisnost), samo je ispunjenje obećanja koje je početkom godine
dao Habibi. Nastavak je poznat: Indonezija kao mozaik
regionalizama koje na koncu smiruju svemoćne vojne snage
potpomognute milicijom plaćenih ubojica, koje još jednom kažu 'ne'
pravednom zahtjevu naroda. Dok pokolji počinju - njihovi su
razmjeri u Indoneziji poznati - i dok se uvodi strog režim
zatvorenih vrata, moramo ustvrditi da se ono što se zove osjećaj
međunarodne zajednice kasno očituje u odlukama", u uvodniku lista
piše Jacques Amalric.