ES-US-DIPLOMACIJA-Politika ES 5.9. EL PAIS HOLBROOKE I ALBRIGHTOVA ŠPANJOLSKAEL PAIS5. IX. 1999.Vanjska dvoglavost SAD-a"Da se Madeleine Albright i Richard Holbrooke mrze, javna je tajna u Washingtonu. Pitanje je sada kako će njih
dvoje, takve snažne ličnosti, a toliko posvađane, zajedno raditi u vrhu američke vanjske politike. Madeleine Albright i Richard Holbrooke imaju 16 mjeseci, koliko je još ostalo mandata Billu Clintonu, da stave, jedno na račun drugoga, svoj pečat međunarodnome djelovanju američkoga carstva. A oboje imaju dobre polazne karte. Madeleine Albright dobila je svoju partiju na Kosovu, a Holbrooke je konačno potvrđen kao američki veleposlanik pri UN-u.Prošloga je mjeseca američki Senat konačno pristao na to da Holbrooke obavlja ulogu američkoga veleposlanika pri UN-u, a to je položaj za koji ga je Clinton predložio već u lipnju 1998. Riječ je o predsjedničkom imenovanju kandidata kojemu se Madeleine Albright, tada američka državna tajnica, svom silom opirala. Ali protivljenje Madeleine Albright mogućnosti da se njezin suparnik nađe u naslonjaču u UN-u, koji je ona pretvorila u tako blistav položaj, naišlo je na čvrst otpor potpredsjednika Ala Gorea, koji
ŠPANJOLSKA
EL PAIS
5. IX. 1999.
Vanjska dvoglavost SAD-a
"Da se Madeleine Albright i Richard Holbrooke mrze, javna je tajna u
Washingtonu. Pitanje je sada kako će njih dvoje, takve snažne
ličnosti, a toliko posvađane, zajedno raditi u vrhu američke
vanjske politike. Madeleine Albright i Richard Holbrooke imaju 16
mjeseci, koliko je još ostalo mandata Billu Clintonu, da stave,
jedno na račun drugoga, svoj pečat međunarodnome djelovanju
američkoga carstva. A oboje imaju dobre polazne karte. Madeleine
Albright dobila je svoju partiju na Kosovu, a Holbrooke je konačno
potvrđen kao američki veleposlanik pri UN-u.
Prošloga je mjeseca američki Senat konačno pristao na to da
Holbrooke obavlja ulogu američkoga veleposlanika pri UN-u, a to je
položaj za koji ga je Clinton predložio već u lipnju 1998. Riječ je o
predsjedničkom imenovanju kandidata kojemu se Madeleine Albright,
tada američka državna tajnica, svom silom opirala. Ali
protivljenje Madeleine Albright mogućnosti da se njezin suparnik
nađe u naslonjaču u UN-u, koji je ona pretvorila u tako blistav
položaj, naišlo je na čvrst otpor potpredsjednika Ala Gorea, koji
je podupro Holbrookea, i na Clintonove simpatije prema tom
pregovaraču koji je zaslužan za jednu od rijetkih pobjeda u
međunarodnoj politici za vrijeme Clintonova predsjedničkog
mandata, a riječ je o Daytonskome mirovnom sporazumu za Bosnu. Na
Holbrookeovu je stranu stao i Sandy Berger, vrlo utjecajni
savjetnik za državnu sigurnost.
Godina 1998. bila je loša godina za Madeleine Albright. Poslije
cijeloga niza spektakularnih neuspjeha na Bliskom istoku, u
Indiji, Pakistanu, Rusiji i Kini, njezin se sjaj i dalje gasio i na
proljeće ove godine, kad je izbila kriza na Kosovu. Tada je
Madeleine Albright, koja je zagovarala intervenciju već za vrijeme
rata u Bosni, načinila riskantan potez i zauzela se za poduzimanje
vojne akcije protiv Miloševića. Prije samog početka
neprijateljstava Clinton je Holbrookea poslao u Beograd. Ali
Madeleine Albright se uvjerila da, za razliku od onoga što se
dogodilo s mirovnim procesom u Bosni, njezin suparnik neće imati
nikakav manevarski prostor u pregovorima s Miloševićem. Holbrooke
nije uspio i izbio je rat. 'Idealizam' i 'nepopustljivost'
Madeleine Albright, dvije mane koje joj njezini protivnici
spočitavaju, na kraju su pobijedile.
Holbrooke je uočljivo šutio tijekom rata na Kosovu. Mislio je da bi,
da je imao slobodne ruke, on vjerojatno postigao sve NATO-ove
glavne ciljeve bez bacanja ijedne bombe. A sada se želi osvetiti i
odigrati odlučnu ulogu u budućnosti Kosova. Odmah je onamo otišao
čim ga je Senat potvrdio kao veleposlanika pri UN-u, a riječ je o
dužnosti koja je u SAD-u na razini ministarske, što ga pretvara u
člana Državnoga vijeća za sigurnost i ne prisiljava ga ni na koju
vrstu hijerarhijskog podvrgavanja američkoj državnoj tajnici.
Ako se Madeleine Albright poistovjećuje s idealističkim
internacionalizmom predsjednika Wilsona, Holbrooke sebe vidi kao
poboljšanu reinkarnaciju Henrya Kissingera, diplomata za nemoguće
zadatke. Kao i Kissinger i Madeleine Albright, Holbrooke neće biti
miran sve dok ne dođe na položaj američkoga državnoga tajnika. A za
to su mu potrebne dvije stvari: da 'kum' Al Gore pobijedi na
predsjedničkim izborima 2000. i da vanjsko djelovanje SAD-a
sljedećih nekoliko mjeseci bude više obilježeno djelovanjem
veleposlanika pri UN-u nego djelovanjem američke državne tajnice.
Madeleine Albright nema ništa protiv toga da Al Gore dođe u Bijelu
kuću, ali sigurno se neće složiti s mogućnošću da Holbrooke njezino
djelovanje svede na sporednu ulogu.
Dvoboj njih dvoje bit će vrlo oštar i vrlo diskretan. Butros Butros
Ghali, bivši glavni tajnik UN-a, kaže da je M. Albright majstorica
vještine 'zabijanja noža u leđa'. U dugoj godini tijekom koje je
američki Senat sprječavao Holbrookeovo imenovanje na to mjesto,
mnogi su pretpostavljali da M. Albright nije nimalo nedužna u
cijeloj aferi. U lipnju je to glasno rekao i republikanski senator
Charles Grassley: 'Madeleine Albright je odgovorna za
odugovlačenje s tim imenovanjem'.
Holbrooke će uzvratiti rabeći svoju veliku mrežu prijatelja u
političkim i novinarskim krugovima u Washingtonu. Dvoje suparnika
vjerojatno će se složiti samo oko jednoga: i dalje nastaviti s
lupanjem po Sadamu. Ali to i nije neka velika stvar. Irački diktator
za većinu je Amerikanaca 'zloćko' par excellence već dobrih deset
godina", piše dopisnik iz Washingtona Javier Valenzuela.