PARIZ, 30. kolovoza (Hina/AFP) - Libijski vođa Moamer el Gadafi koji u srijedu slavi 30. obljetnicu na čelu države, nije više pukovnik koji se gomili obraća vehementnim riječima o borbi za jedinstvo arapskog svijeta, već je postao
čovjek koji želi miriti kontinent.
PARIZ, 30. kolovoza (Hina/AFP) - Libijski vođa Moamer el Gadafi
koji u srijedu slavi 30. obljetnicu na čelu države, nije više
pukovnik koji se gomili obraća vehementnim riječima o borbi za
jedinstvo arapskog svijeta, već je postao čovjek koji želi miriti
kontinent.#L#
Nakon smrti jordanskog kralja Huseina i marokanskog kralja Hasana
II, Gadafi je arapski vođa s najdužim stažom.
Prije trideset godina, 1. rujna 1969. godine, nekoliko potpuno
nepoznatih mladih časnika u nekoliko je sati preuzelo vlast u
Libiji, bez prolijevanja jedne kapi krvi. Anonimno priopćenje na
valovima radio-Bengazija pročitao je, kasnije će se saznati,
Moamer el Gadafi, objavivši pobjedu revolucije u ime "slobode,
socijalizma i jednakosti".
Nekoliko sati kasnije, kolona blindiranih vozila prošla je
Tripolijem, preuzimajući kontrolu nad predsjedničkom palačom,
glavnim stožerom vojnog zapovjedništva, sjedištem nacionalne
sigurnosti i zgradom radija.
Monarhija se uopće nije opirala. Kralj, Idris al-Senusi, uzalud je
pokušavao intervenirati kod Velike Britanije koja je bila povezana
s Libijom paktom o obrani.
Na čelo Vijeća revolucionarnog zapovjedništva došao je Gadafi.
Tijekom 30 godina njegove vladavine, Libija je uspjela održati
svoje mjesto u arapskom svijetu i u Africi, unatoč sankcijama
kojima je se željelo izolirati.
Nakon što je proglasio jednostrani embargo Libiji i bombardirao
njezine gradove 1986. godine, Washington je pokušavao izolirati tu
zemlju koja je, prema njemu, davala "potporu terorizmu".
Sjedinjene Države uspjele su 1992. ishoditi od UN-a zračni i vojni
embargo protiv Tripolija, za kojima su 1993. uslijedile
gospodarske i diplomatske sankcije.
Uzimajući kao opravdanje atentat na zrakoplov kompanije Pan Am
iznad Lockerbieja u kojemu je 1988. godine poginulo 270 ljudi, te
onaj na francuski zrakoplov UTA u Nigeru (170 mrtvih, 1989.
godine), Washington, London i Pariz željeli su, prema riječima
jednog europskog diplomata, staviti Libiju "u kavez".
Prva velika libijska pobjeda dogodila se u lipnju 1998. godine kada
su afričke zemlje odlučile više ne poštivati embargo. Washington i
London bili su primorani popustiti, prihvaćajući da se proces
dvojici osumnjičenih za atentate na zrakoplove održi u
Nizozemskoj, kao što je od 1996. predlagao Tripoli uz potporu
arapskih, afričkih, muslimanskih, nesvrstanih zemalja, pa čak i
Vatikana, koji su svi bili za ukidanje sankcija. One su i ukinute u
travnju ove godine.
(Hina) maš sv