HR-POKRAJINE RDW 25. VIII. OVK I MEĐUNARODNA ZAJEDNICA NJEMAČKI RADIO - RDW25. VIII. 1999.OVK i međunarodna zajednica, komentira E.Bierdel. "Politički vođa OVK-a i samozvani predsjednik prijelazne vlade Hashim Thaqi sve se više
oglušava na molbe, opomene, čak i prijetnje Europljana. Njegov umjereni suparnik Ibrahim Rugova, kojeg su ipak kosovski Albanci velikom većinom izabrali za predsjednika, na svoj je suzdržani način jasno dao do znanja da nema namjeru samo odobriti mjere uprave UN-a na Kosovu. I obojica se ne odriču, iz razumljivih razloga, cilja da Kosovo postane neovisno od Beograda. A ako francuski ministar Vedrine još jednom naglašava da je budućnost Kosova unutar Jugoslavije, onda to nije nikakvo nepremostivo proturječje. Za sada je u pokrajini de facto uspostavljen protektorat, a sve drugo ovisit će i o razvoju stanja u Srbiji. Povratak posebne jugoslavenske policije na Kosovo pod trenutnim režimom potpuno je isključen, a Milošević je izgubio pravo na tu pokrajinu. To zna on, to zna svijet, a znaju to i kosovski Albanci. Problem pred kojim se nalazi međunarodna zajednica druge je vrste, a čine ga tri slova: OVK. Političari i vojska nisu se na samom početku ogradili u odnosu prema Oslobodilačkoj vojsci Kosova pod vodstvom radikalnih
NJEMAČKI RADIO - RDW
25. VIII. 1999.
OVK i međunarodna zajednica, komentira E.Bierdel.
"Politički vođa OVK-a i samozvani predsjednik prijelazne vlade
Hashim Thaqi sve se više oglušava na molbe, opomene, čak i prijetnje
Europljana. Njegov umjereni suparnik Ibrahim Rugova, kojeg su ipak
kosovski Albanci velikom većinom izabrali za predsjednika, na svoj
je suzdržani način jasno dao do znanja da nema namjeru samo odobriti
mjere uprave UN-a na Kosovu. I obojica se ne odriču, iz razumljivih
razloga, cilja da Kosovo postane neovisno od Beograda. A ako
francuski ministar Vedrine još jednom naglašava da je budućnost
Kosova unutar Jugoslavije, onda to nije nikakvo nepremostivo
proturječje.
Za sada je u pokrajini de facto uspostavljen protektorat, a sve
drugo ovisit će i o razvoju stanja u Srbiji. Povratak posebne
jugoslavenske policije na Kosovo pod trenutnim režimom potpuno je
isključen, a Milošević je izgubio pravo na tu pokrajinu. To zna on,
to zna svijet, a znaju to i kosovski Albanci. Problem pred kojim se
nalazi međunarodna zajednica druge je vrste, a čine ga tri slova:
OVK. Političari i vojska nisu se na samom početku ogradili u odnosu
prema Oslobodilačkoj vojsci Kosova pod vodstvom radikalnih
nacionalista. Pokazalo se da je prijateljstvo stupica, a odatle i
dvojba - kako se odnositi prema 8.000 bivših boraca i njihovih vođa.
Oni moraju biti oprezno, ali energično razoružani i uključeni u
civilno društvo u izgradnji.
Međutim, nagon za samoodržanjem OVK-a bio je podcijenjen, kao i
agresivno ponašanje. Ako danas jedva da još ima Srba u toj pokrajini
zato što im svakodnevno gore kuće i na njih bacaju granate, onda se
tu radi o sustavnom teroru protjerivanja manjine. Nezamislivo je da
se sve to tjednima događa bez znanja i odobravanja vodstva OVK-a.
Iako još nije dokazano, postoje sumnje da se čak prijeti, pali i
ubija po nalogu OVK-ovih vođa. Jednako tako postoje sumnje da
međunarodna zajednica dopušta protjerivanje svih manjina ili
podjelu na srpska i albanska područja. Ako je to tako, onda je
konačno propao projekt multietničkog Kosova kao modela za Balkan.
Svatko tko se ne suprotstavlja energičnom zahtjevu OVK-a za vlašću,
taj gura stanovništvo Kosova ponovno u nasilni režim, ovoga puta
albanski.
(RDW)