US 22. VIII. NYT MILOŠEVIĆ

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 22. VIII. 1999. Lijepo je biti predsjednik "Prošlog rujna, kad su Bob Dole, nekadašnji kandidat za predsjednika, i John Shattuck, američki dužnosnik za ljudska prava, stigli u Beograd da bi Slobodana Miloševića naveli na popuštanje na Kosovu, jugoslavenski je predsjednik izveo dojmljivu predstavu", piše Steven Erlanger. "Naravno, odbacio je optužbe da Srbi zlostavljaju Albance, a zatim je, ponašajući se uvrijeđeno, naredio pomoćniku da zatvori vrata blagovaonice u kojoj je ručak već bio postavljen. Prije nego što su Dole i Shattuck otišli, Milošević se nagnuo naprijed i značajno, na dobrom engleskom, rekao: 'Znate, uživam biti predsjednik.' Nitko u to ne sumnja. A ne podcjenjuju se ni njegove taktičke vještine, kojima uspijeva zadržati položaj. Milošević ne želi lako odustati od svog položaja, bez obzira na to što ga je NATO porazio na Kosovu, što ga sud traži zbog ratnih zločina, što mu je narod nemiran. Njemu je najsigurnije ostati predsjednik. Milošević, koji je zimi 1996./1997. izdržao više od 80 dana masovnih uličnih prosvjeda, da bi ovo proljeće pretrpio 78 dana savezničkog bombardiranja, čini sve što može da izmanipulira i diskreditira podijeljenu oporbu. Njegovi pokušaji, kao i uvijek u ovom području, padaju na plodno tlo. Prvi je oporbeni skup u Beogradu, u četvrtak navečer, privukao desetke tisuća ljudi koji su zahtijevali njegovu ostavku. No, skup je otkrio i pojačao već pogubne oporbene raskole između Đinđićeve Demokratske stranke i Draškovićevog Srpskog pokreta obnove. Neporecivo je da se Milošević nalazi u velikoj nevolji. Njegov je poredak uzdrman. Neki su ga pomoćnici napustili i nema više dovoljno novca, s obzirom na ratnu štetu i međunarodnu izolaciju, da bi održao zadovoljstvo svoje mreže povlaštenih poslovnih saveznika. (...) Nakon deset godina na vlasti, potpora Miloševiću na najnižoj je točki. Njega i njegovu vladu, koji nikad nisu uživali pretjeranu popularnost, ne podnosi velik dio stanovništva. Srbi su umorni od praznih obećanja, domoljubnih pretjerivanja i propalih ratova nakon kojih je Srbija sve manja i izoliranija, ljudi sve siromašniji, a budućnost sve mračnija. Neka ispitivanja javnog mnijenja govore da bi glavna oporbena stranka, Draškovićeva, sad osvojila više glasova nego stranke Miloševića i njegove supruge Mire Marković zajedno. Prema jednom nedavno provedenom ispitivanju, Miloševićeva bi stranka dobila otprilike 14 posto glasova, a stranka Mire Marković dobila bi 2,5 posto. No, Drašković bi osvojio najviše 18 posto glasova, dok Đinđić vjerojatno ne bi osvojio više od 10 posto, što bi zahtijevalo koaliciju da se sastavi većina u parlamentu. A upravo je u politici koalicija - igri pritisaka, navođenja, ucjena i nagrada - Milošević majstor. (...) Upravo je prošli tjedan iz Miloševićeve stranke procurila priča da se on tajno sastao s Draškovićem kako bi izradio dogovor o prijevremenim izborima. Iako je Drašković žestoko zanijekao bilo kakav sastanak, on se zaista zalaže za prijevremene izbore, a njegovi pomoćnici za ovu glasinu okrivljuju Đinđića. Bez obzira na pravu istinu, bio je to sjajan udarac za proširivanje oporbenog razdora i pogoršavanje ionako lošeg odnosa. U nekadašnjem komunističkom sustavu, u sustavu koji nije previše promijenio ustroj moći, Milošević i njegova supruga u rukama imaju snažne karte: nadzor nad državnim medijima, poslovni monopol, državnu industriju, dozvole za uvoz, vojsku i policiju. Povlašteni ljudi koji surađuju s poretkom mogu zaraditi mnogo novca, steći dobre stanove i posebne dogovore. Oni koji pokazuju neposlušnost ili izazivaju poredak rijetko su u zatvoru, ali iznednada gube povlastice i suočavaju se s policijskim uznemiravanjem ili poreznim problemima. A nekolicina - ne mnogo njih, ali dovoljno da obeshrabri ostale - izgubila je živote u nerazjašnjenim okolnostima. Jedan ključni dužnosnik oporbene stranke rekao je u razgovoru da mu je ponuđeno više od 50.000 dolara da prijeđe u Miloševićevu socijalističku stranku. Kaže da je iz načela otklonio prijedlog. No, on je primijetio postojanje određenog obrasca, ističući da mu je jedna oporbena stranka također ponudila novac (iako je riječ o znatno manjoj svoti) da prijeđe u njihove redove, što je također odbio. To ne znači da će Milošević opstati do kraja ove jeseni, a kamoli do kraja svog mandata 2001., ili dulje. No, zasad mu polazi za rukom podijeliti i zavladati; kupuje vrijeme i čeka prigode koje će mu omogućiti da zadrži vlast. Viši oporbeni dužnosnik, govoreći privatno, iskreno i sa žaljenjem kaže: 'Čak i u ovakvim nevoljama, Milošević ostaje majstor političkih igara, posebno s ovakvom oporbom. Morali bismo biti u stanju da ga lako pobijedimo, ali on nas uspijeva izmanipulirati i diskreditirati. Obični ljudi misle da s ovom oporbom nešto nije u redu. To mu omogućava da igra igre.'"