BELGIJA-LE SOIR OD 19.8.99.SRBIJA

BELGIJA LE SOIR 19. VIII. 1999. Prijetnja neuspjeha na velikoj premijeri "Ovo ne bi trebao biti samo glavni pokus, već velika premijera. Srpska oporba htjela je zaprepastiti u četvrtak, prigodom svog povratka u Beograd. I simbolično preuzeti mjesto koje su NATO-ova bombardiranja prepustila zadnjoj obrani pristaša režima, s metom na prsima. No, kako se vrijeme bliži, reflektori su sve slabiji. Na dvoru se čuje zaglušujuća vreva. Predsjednik Milošević i njegova tjelesna straža, podrugljivci, zbrajaju bodove. U javnosti, gledatelji više ništa ne razumiju - ako i ostanu na svojim mjestima, puni gađenja. Poučeni bolnim iskustvom saveza 'Zajedno', stranke - kandidati za političku smjenu, ipak su promijenile strategiju: budući da pokret zimi 1997., koji je jedinstveno krenuo iz prijestolnice, nije uspio i nikada se nije proširio na selo, zašto zauzimanje unutrašnjosti ne bi započelo pojedinačno? Osamljeni jahači za govornicom i poneki zbor na javnome mjestu nadjačali su taj odvažni plan. Sa završnim računom koji je, na koncu, više nego skroman i sa 'zajedničkim' programom koji je sažet samo na odlazak sadašnje vlasti. Beskrajno cijepanje oporbenih snaga sve više odudara od očitog jedinstva vlasti koja je u škripcu, ali još okupljena oko vrhovnog vođe. Čak su i krajnji nacionalisti Vojislava Šešelja, nakon prividnog odlaska, poduprli socijalističko-komunistički savez ukopan u svojoj tvrđavi. Urušavanje na koje su računali zapadni diplomati nakon rata na Kosovu, nije se dogodilo u željenom taboru. A glavni izazovi budućnosti nisu bili dovoljni da začepe rupe u svemirskoj maglici čija je kronična podjela povijesna konstanta. Provjera beogradskog okupljanja bit će, dakle, više narodna, nego politička. Ako pokretanje javnosti znatno nadmaši podjele njihovih pristaša, ako frustracije i žeđ za promjenom nadjačaju umor i mučninu, gospoda Đinđić, Drašković i Perišić bit će prisiljeni da prešute osobne svađe i staro suparništvo. Uz opasnost da Slobodanu Miloševiću, koji sve više gubi ugled u narodu, sami ponude zadnju odgodu koja se ne očekuje u državnom vrhu. I ovdje smo daleko od pobjede. Organizatori okupljanja klone se, zbog opreza, svake usporedbe s masovnim prosvjedima i skromno govore o početku osvješćivanja. Na Balkanu, više nego drugdje, neodređeni odnosi na vlasti dugo su gušili svaku demokratsku kulturu, sakraliziranje vlasti i njezinih nositelja kočilo je zamah građanskog društva. U Srbiji još treba napisati zadnju stranicu jugoslavenske tragedije. Ona se samo može nadahnuti nedavnim primjerima iz susjednih zemalja. U najgorem slučaju, nasilje 'na rumunjski način' - postavka koja se temelji na usporedbi između Miloševića i Caeucescua. U najboljem, miran put 'na bugarski način' - uz veliku potporu ulice. Ili, kao najmanje zlo, anarhija 'na albanski način'. No, predstava na otvorenom koja se održava ovog četvrtka u Beogradu, još neće riješiti zagonetku. Scenarij je previše zbrkan. Glumcima nedostaje daha. A glavna uloga, koju svi priželjkuju, još nije dodijeljena...", piše Edouard van Velthem.