IT-HR-YU-nogomet-prosvjedi IT-19.VIII.-IL MESSAGGERO-UTAKMICA ITALIJAIL MESSAGGERO19. VIII. 1999.Cijeli stadion: Milošević odlazi - uvrede režimu i Hrvatu Bobanu"Posljednju 'utakmicu', u ljeto 1995., dobili su Hrvati. Teren na kojemu
se igralo bio je dugi potez u zaleđu Dalmacije, na području krajine, a sudionici na terenu srpski vojnici protiv vojnika nove hrvatske republike, rođene u raspadu bivše Jugoslavije. Pokušaj osvete dogodio se jučer na večer, na stadionu kojega Beograđani zovu 'Marakana', iako mu je jedina sličnost s čuvenim brazilskim nogometnim terenom samo zeleno polje za igru. Izjednačeno (0-0, dobivenih u dosadi) zadovoljava sve, kako se kaže u žargonu, ali prije svega predsjednike dviju republika koji su optuženi, još jednom, da su se dogovorili na račun ljudi i da su međusobno podijelili 'lovinu'.Uz to se kaže da su Slobodan Milošević, s jedne, i Franjo Tuđman s druge strane, dvojica autoritarnih i ultranacionalstičkih čelnika Srbije i Hrvatske, gledali utakmicu na televiziji, zatvoreni u svojim 'dvorovima', bivšim Titovim rezidencijama, kako u Beogradu tako i u Zagrebu. Prošlih su dana svoje najvjernije ljude poslali da razgovaraju s igračima i trenerima kako bi ih 'uvjerili' da ne smiju
ITALIJA
IL MESSAGGERO
19. VIII. 1999.
Cijeli stadion: Milošević odlazi - uvrede režimu i Hrvatu Bobanu
"Posljednju 'utakmicu', u ljeto 1995., dobili su Hrvati. Teren na
kojemu se igralo bio je dugi potez u zaleđu Dalmacije, na području
krajine, a sudionici na terenu srpski vojnici protiv vojnika nove
hrvatske republike, rođene u raspadu bivše Jugoslavije. Pokušaj
osvete dogodio se jučer na večer, na stadionu kojega Beograđani
zovu 'Marakana', iako mu je jedina sličnost s čuvenim brazilskim
nogometnim terenom samo zeleno polje za igru. Izjednačeno (0-0,
dobivenih u dosadi) zadovoljava sve, kako se kaže u žargonu, ali
prije svega predsjednike dviju republika koji su optuženi, još
jednom, da su se dogovorili na račun ljudi i da su međusobno
podijelili 'lovinu'.
Uz to se kaže da su Slobodan Milošević, s jedne, i Franjo Tuđman s
druge strane, dvojica autoritarnih i ultranacionalstičkih čelnika
Srbije i Hrvatske, gledali utakmicu na televiziji, zatvoreni u
svojim 'dvorovima', bivšim Titovim rezidencijama, kako u Beogradu
tako i u Zagrebu. Prošlih su dana svoje najvjernije ljude poslali da
razgovaraju s igračima i trenerima kako bi ih 'uvjerili' da ne smiju
izgubiti. Ulog u igri je važan, kvalifikacija na Europsko prvenstvo
2000., ali i nadmoć jedne republike u odnosu prema drugoj, one
Hrvata ili Srba. Dva prijatelja-neprijatelja sigurno se nisu
previše zabavljali, jer utakmica nije bila nešto posebno. I Mira
Marković, Miloševićeva supruga i političko nadahnuće, nazvala ju
je 'dosadnom'. (...)
Osim toga, to je bila utakmica poput svih ostalih (mada je to prva
utakmica odigrana između tih dviju reprezentacija). Bilo je i
glasnih zvižduka upućenih momačadi iz Zagreba, posebice Bobanu iz
Milana, kojega je prošlih dana Berlusconi nazvao 'domoljubom' te
poneki kamen na autobus Hrvata. Izviždana je i hrvatska himna, dok
su je igrači sa šahovnicom pjevali i držali desnu ruku na srcu.
(...) U drugom poluvremenu, kad je nestalo svjetla, kao što se
događalo tijekom bombardiranja u ožujku i travnju, a utakmica bila
prekinuta četrdeset minuta, mnogi su navijači iskoristili mrak
kako bi vrijeđali policajce i ponovili poziv predsjedniku
Miloševiću da podnese ostavku.", piše Guido Alfer.