BELGIJA-LE SOIR OD 18.8.99.MILOŠEVIĆ I OPORBA

BELGIJA LE SOIR 18. VIII. 1999. Svi protiv Miloševića, ali svatko posebno "Da je vjernik, Slobodan Milošević morao bi zahvaliti nebu. Dva dana prije prosvjeda koji su, čini se, ipak izazvali stanoviti nemir u vlasti, jugoslavenski predsjednik nije mogao ni sanjati o boljim prilikama. Oporba nije daleko od rasula. Okupljanjem koje se treba održati u četvrtak, prvim okupljanjem u Beogradu otkako je započeo pohod protiv režima, oporba je htjela istodobno pokazati svoju moć da pokrene narod i sposobnost da nadvlada vječnu podijeljenost. Ona biračima nudi nerazumljivu i, sve u svemu, vrlo žalosnu predstavu. Neslužbeno, mnoge osobe iz Saveza za promjene, stranačke koalicije u kojoj se ističu demokrati Zorana Đinđića, opetuju da je skup sazvan prerano i to na nejasnim temeljima. Kao da su unaprijed htjeli opravdati neuspjeh. S druge strane, nakon ne baš sjajnih rasprava oko redoslijeda i broja govornika, poletjeli su nedostojni udarci između nekih čelnika Saveza i Vuka Draškovića koji je na koncu izjavio da će se povući kako ne bi ugrozio zajednički nastup - dirljiva samozatajnost. Ali nije odustao od sudjelovanja svoje stranke: stvar je možda u tome da se izbjegnu preoštre američke reakcije. U Washingtonu nisu štedjeli pritiske i druge prijetnje kako bi Đinđića i Draškovića, dvojicu protivnika iz srpske oporbe, prisilili da u četvrtak zajednički nastupe za govornicom. Ovim kukavnim svađama oko toga tko će biti prvi treba dodati strateške razlike koje sve više ističu nesiguran konsenzus o sastavu stručne vlade koja treba pripremiti izbore. Naravno, jedva su se složili - što je ipak neobično - oko osobe koja bi predvodila prijelaznu vladu: riječ je o bivšem guverneru Narodne banke Dragoslavu Avramoviću. Ovog je čovjeka, popularnog zbog uspješne borbe s hiperinflacijom, teško smatrati novim, budući da ima 80 godina. Ipak nije postignut nikakav dogovor ni o načinu imenovanja takve momčadi, ni o tome treba li postići prethodni Miloševićev odlazak. Stranke u Savezu za promjene i njihovi saveznici u pokrajinama - više ili manje autonomaške skupine iz Vojvodine i Sandžaka - nadaju se ili glume da se nadaju kako će narodni pritisak prisiliti ovog potonjeg da dade ostavku koju oni drže prijeko potrebnim uvjetom za demokratski razvitak. Drugi, poput Vesne Pešić koja je prije tri godine bila jedna od vođa kratkotrajnog saveza Zajedno, idu čak dotle da, donekle neodgovorno, prijete vlasti rumunjskim scenarijem, tj. državnim udarom, a zatim i pogubljenjem. Na pitanje o podjelama unutar oporbe, ona otvoreno izjavljuje da 'ako Srbi nisu zadovoljni svojom oporbom, neka idu u drugu zemlju'. Drugim riječima, njihovo obećanje da će paralizirati zemlju ako Slobodan Milošević ne ode s vlasti u roku koji će oni javno obznaniti u četvrtak, tj. za dva tjedna, može izazvati sumnju. 'Na papiru, njihov je plan strašan', kaže Radomir Diklić, vlasnik neovisne izvještajne agencije Beta. Sučeljeni s velikim nezadovoljstvom, mnogi će se socijalisti preplašiti i pridružiti oporbi, što će izazvati Miloševićev odlazak.' Lijepo, ali potpuno nestvarno, dok se mnogi Srbi najviše plaše građanskog rata. U nastojanju da ne iziđu iz institucionalnih okvira, neki računaju na promjenu većine u skupštini, ili pak na prave pregovore s vlašću. Takav je slučaj s Draškovićem i popularnim generalom Momčilom Perišićem, bivšim zapovjednikom glavnog stožera koji je smijenjen u studenom 1998. Istina, takvo rješenje, koje bi Srbiji omogućilo da izbjegne nasilnu smjenu vlasti, čini se dosta razumnim. Zato ih javno i neizravno optužuju da se njima manipulira. Kad je riječ o organizatorima prosvjeda, tvorcima ugovora za stabilnost Srbije, dokumenta koji predlaže osnutak prijelazne vlade, čini se da bi oni također pristali da Milošević, makar i privremeno, ostane na vlasti, ograničen na ulogu simboličnog predsjednika po Ustavu. Unatoč tome, oni ne mogu iskoristiti potporu naroda. K tome, Mladenu Dinkiću, jednom od gospodarstvenika koji su pokrenuli čitavu stvar, jako se zamjera oportunizam popraćen očitom političkom naivnošću. U takvim prilikama mnogi su prisiljeni računati na pogrješke režima. U slučaju slabog odaziva, nije isključeno da će se predsjednik odvažiti na uporabu nasilja, kako bi zastrašio možebitne pobunjenike. No, nije jasno zašto bi on organizatore poštedio zabrane okupljanja. Jer, dok su njegovi protivnici amateri, Slobodan Milošević je profesionalac", piše Elisabeth Levy.