RDW 2. VIII. KOMENT. STABIL. SPORAZUM

NJEMAČKI RADIO - RDW 2. VIII. 1999. Velika prilika za jugoistočnu Europu - bilanca pakta o stabilnosti jugoistočne Europe. Komentar Verice Spasovske. Sarajevski sastanak na vrhu bio je važan korak koji može voditi dogoročnoj stabilizaciji jugoistočne Europe. Da li će sarajevska konferencija ući u povijest, ovisit će o tomu koliko će velike rijeći izgovorene na sastanku državnici provesti u djelo. Tek tada će se sastanak na vrhu u Sarajevu moći ocijeniti kao prekretnica, kako je to na otvorenju konferencije rekao finski predsjednik i predsjedavajući EU-a Marti Ahtisaari. Središnja ideja pakta o stabilnosti je dobra, izoštriti svijest na jugoistoku Europe za mogućnosti regionalne suradnje i jačanje demokracije, sigurnosti i nacionalnih ekonomija na dugi rok - stabilizirati regiju. Utoliko bi sastanak na vrhu mogao označiti 'početak dugog maratona', kako je to slikovito formulirao Ahtisaari. Međutim za taj maraton se treba biti dugoga daha. S pravom je Bodo Hombach, posebni koordinator EU-a za Stabilizacijski sporazum jugoistočne Europe, upozorio na prevelika očekivanja vezana uz sporazum. Međutim Hombach je sada na potezu i obvezan sporazum vrlo brzo popuniti konkretnim projektima. A to znači da se već sljedećih tjedana moraju se održati sastanci na razini radnih skupina na kojima se ne bi samo govorilo već i djelovalo. Sve osim prijedloga bosansko-hercegovačke vlade da se oružani arsenali u regiji pod nadzorom OESS-a smanje za petnaest posto, u Sarajevu se čulo vrlo malo konkretnih prijedloga. Pa čak i nazočnost najviših državnika u Sarajevu ne može zavarati da je sama izjava o suradnji dovoljno jamstvo za uspjeh. Nacrt će imat dobre izglede ako se u zemljama jugoistočne Europe proširi svijest da se na putu u euro-atlanske integracije može najbrže kretati, samo ukoliko napori za stabilizaciju dolaze iz same regije. Ta se spoznaja može širiti jedino ako Europska unija i NATO sa svojim ponudama za suradnjom sa zemljama jugoistočne Europe misle ozbiljno. Prevelika očekivanja primjerice da će sve zemlje u najkraćem roku biti uključene u euro-atlanske strukture, zasigurno nisu na pravom mjestu. Zato zemljama poput Bosne i Hercegovine, Makedonije i Albanije nedostaju osnovne pretpostavke. Ali konkretni koraci u pravcu prema krajnjem cilju - kao što je ubrzavanje pridruženog članstva u Europskoj uniji - to mora biti dohvatljivo. Čim se države jugoistočne Europe oslone na vlastite snage, morat će i članice EU- a preuzeti svoj dio odgovornosti. Koliko one to uzimaju ozbiljno pokazat će na posljetku velika međunarodna donatorska konferencija koja bi se, prema riječima posebnog koordinatora Hombacha, trebala održati još ove godine. Međutim, dugotrajnu stabilnost u regiji moguće je postići samo ako Srbija na Balkanu zauzme ono mjesto koje toj zemlji pripada. Da su u Sarajevo bili pozvani službeni predstavnici Beograda kao ravnopravni sudionici, jugoslavenski bi predsjednik Slobodan Milošević takvu gestu iskoristio i sebe prikazao kao arhitekta obnove. Daleko pametnije je bilo uključivanje srbijanske oporbe koju će se ubuduće snažnije podupirati. Jer u Srbiji se mora pokrenuti demokratska promjena - i to je pokazao sarajevski sastanak na vrhu. Unatoč sumnjama koje su zbog brojnih neuspjelih balkanskih konferencija proteklih godina na mjestu, ne treba gubiti nadu - ni nakon svih ratova i sukoba koji su uzdrmali jugoistočnu Europu u posljednjih deset godina. A da takvu nadu imaju i stanovnici Sarajeva koji još uvije nose biljeg rata, trebalo bi unatoč svim primjedbama širiti optimizam. (RDW)