HR-STATUT NJ 16.VIII.-FAZ-POPUŠTA LI OTPOR AMERIKE NJEMAČKAFRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG16. VIII. 1999.Popušta li otpor Amerike?"Sjedinjene Države očito su odustale od svojeg temeljnog stajališta protiv planiranog međunarodnog suda,
ali sada očito pokušavaju postići izmjene blagim pritiskom u svojem duhu. Diplomati žele taj taktički pomak zabilježiti na najnovijem pregovaračkom krugu u New Yorku, koji je završio prošlog petka, poslije tri tjedna. Prije godinu dana u Rimu se 120 država, poslije burnih pregovora, složilo oko statuta za ustroj suda uz čiju bi pomoć trebalo goniti počinitelje najgorih međunarodnih zločina poput genocida ili zločina protiv čovječnosti, ako za to sudovi pojedinih država nisu sposobni ili to ne žele. Većina izaslanstava ocijenila je da je ishod prihvatljivi kompromis. Samo je malo zemalja, među njima su Sjedinjene države a vjerojatno i Kina i Izrael, dogovor držalo na posljetku napadom na njihovu suverenost.Amerikanci su se osobito protivili ovlastima suda koje su, po njihovom mišljenju, prevelike. Washington je htio, među ostalim, osigurati da tužitelj neće jednoga dana iz političkih razloga pred
NJEMAČKA
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG
16. VIII. 1999.
Popušta li otpor Amerike?
"Sjedinjene Države očito su odustale od svojeg temeljnog
stajališta protiv planiranog međunarodnog suda, ali sada očito
pokušavaju postići izmjene blagim pritiskom u svojem duhu.
Diplomati žele taj taktički pomak zabilježiti na najnovijem
pregovaračkom krugu u New Yorku, koji je završio prošlog petka,
poslije tri tjedna. Prije godinu dana u Rimu se 120 država, poslije
burnih pregovora, složilo oko statuta za ustroj suda uz čiju bi
pomoć trebalo goniti počinitelje najgorih međunarodnih zločina
poput genocida ili zločina protiv čovječnosti, ako za to sudovi
pojedinih država nisu sposobni ili to ne žele. Većina izaslanstava
ocijenila je da je ishod prihvatljivi kompromis. Samo je malo
zemalja, među njima su Sjedinjene države a vjerojatno i Kina i
Izrael, dogovor držalo na posljetku napadom na njihovu
suverenost.
Amerikanci su se osobito protivili ovlastima suda koje su, po
njihovom mišljenju, prevelike. Washington je htio, među ostalim,
osigurati da tužitelj neće jednoga dana iz političkih razloga pred
taj međunarodni sud 'dovući' američke vojnike. Stoga bi
Sjedinjenim Državama bilo najdraže kad bi sud smio djelovati tek po
zahtjevu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. U Vijeću sigurnosti
Amerika, kao i Velika Britanija, Francuska, Kina i Rusija, mogu na
temelju svojeg prava na veto spriječiti donošenje bilo kakve
odluke. Budući da to držanje nisu mogle provesti, Sjedinjene su
Države na kraju odbile pristati na statut i čak su prijetile
'aktivnim otporom' uspostavi planiranog međunarodnog kaznenog
suda.
U međuvremenu je prošla godina dana i uzavreli su se duhovi opet
pomalo smirili. U svakom slučaju, na oba pregovaračka sastanka koja
su od tada održana, ponešto je nagovijestilo da je stručni rad opet
u prvom planu. Ti su pregovori potrebni, jer treba razjasniti još
cijeli niz tehničkih pojedinosti - primjerice financiranje suda - i
pronaći brojne definicije za zločine o kojima je riječ. Statut iz
Rima predstavlja nešto poput podnošljivog okvira. Točno
oblikovanje treba napraviti na raznim pregovaračkim sastancima do
sredine iduće godine. Prema podacima diplomata, pregovarači po
svim pitanjima do sada dobro napreduju, tako da će se, kako sada
stoje stvari, planirani rok u ljetu 2000. moći održati. Sud, koji
zatvara 'rupu u međunarodnom pravu', može početi s radom tek kad 60
država ratificira statut iz Rima. Taj su korak do sada obavile
četiri države, no 83 države su potpisale sporazum i time najavile
svoj pristanak. Sve zemlje NATO-a, osim Turske i Sjedinjenih
Država, u procesu su ratifikacije. Amerikanci su još u Rimu bili
skoro usamljeni sa svojim stajališem, a to se, sudeći po brojkama,
do sada nimalo nije promijenilo. Sud će, dakle, biti ustrojen
gotovo sigurno, iako će možda potrajati još nekoliko godina prije
nego što suci i tužitelji uđu u svoje prostorije u Haagu.
I Sjedinjenim je Državama u međuvremenu moglo postati jasno da
proces više ne mogu zaustaviti. Tako barem vjeruju zapadni
diplomati koji su sa zanimanjem zaključili da američki glavni
pregovarač Scheffer očito samo traži način kako bi Sjedinjenim
Državama ipak omogućio pristup. Scheffer je, čuje se iz New Yorka,
iskoristio trotjedno trajanje sjednice za više od 50 bilateralnih
susreta, na kojima je s jedne strane obavljao lagani pritisak, a s
druge stalno pojašnjavao da treba tražiti 'obvezujuću formulu'
kako bi se zaštitilo američke vojnike u službenoj misiji. To bi se,
primjerice, moglo napraviti dodatnim protokolom ili rezolucijom
Glavne skupštine. Kritičari američkog stajališta, a među njima su
manje ili više izraženo sve države Europske unije i većina
nevladinih organizacija, strahuju da bi se time kompromis iz Rima
još više razvodnio i da bi sud općenito bio oslabljen.
Argumentiraju ti činjenicom da je u sadašnji statut ugrađeno već
dovoljno zaštinih klauzula koje osiguravaju da npr. neki američki
vojnik ne može biti optužen bez daljnjega. Osim toga, Scheffer
očito ne misli tu 'obvezujuću formulu' primijeniti u unutarnjim
sukobima. Budući da u zapadnim demokracijama u dogledno vrijeme ne
treba računati s građanskim ratovima, automatska jurisdikcija suda
proteže se, tako se boje diplomati, pojednostavljeno rečeno, samo
na nestabilne zemlje Trećega svijeta. Time bi nastalo višeklasno
pravo koje mnoga izaslanstva drže neprihvatljivim.
Amerikanci još nisu predočili svoje prijedloge ni nekoj većoj
skupini ni u pismenom obliku. No, s time se računa u buduće. Iako
Sjedinjene Države nisu odustale od svojeg prvotnog cilja da
međunarodnom kaznenom sudu daju, u najboljem slučaju, ograničene
ovlasti, nego to pokušavaju provesti kroz 'stražnja vrata', kako je
rekao jedan od sudionika, diplomati danas optimističnije gledaju
na budućnost nego prije nekoliko mjeseci. Promjenu američke
taktike i tiše tonove već drže potihim približavanjem dogovoru iz
Rima. 'Vrijeme radi za nas', rekao je jedan od pristaša
međunarodnoga suda. Sa svakom ratifikacijom stvaraju se činjenice
koje će Ameriku ostaviti još usamljenijom u njezinu kutu" - piše
Friederike Bauer.