US 11. VIII. IHT PUTIN

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 11. VIII. 1999. Koji Vladimir? "Bolestan i oslabljeni Boris Jeljcin sad je otpustio i četvrtog premijera u manje od godinu i pol te imenovao razmjerno neiskusnog i malo poznatog birokrata, četrdesetšestogodišnjega Vladmira Putina. Jeljcin je Putina također odabrao za svog nasljednika u izborima zakazanim za sljedeću godinu, iako je vrijednost Jeljcinove potpore u najboljem slučaju nepouzdana, a drugi istaknuti kandidati imaju više iskustva u vladinim poslovima i bolju političku bazu. Zapravo je Putinovo imenovanje nagao potez, očito manje utemeljen na pažljivom političkom razmišljanju, a više na očajničkom političkom manevru u korist zadržavanja moći. Ne čini se da je Putin, koji je gradio karijeru u službama sigurnosti, spreman opravdati način na koji ga je njegov šef predstavio - kao 'čovjeka koji je po mojem mišljenju kadar ujediniti društvo na temelju najširih političkih snaga, i osigurati nastavak reformi u Rusiji'. Da još više pogorša stvari, najnovija čistka u Moskvi stiže u trenutku zloslutnoga jačanja napetosti u islamskoj republici Dagestan u Kavkazu, susjedu i rođaku Čečenije. Čečeni su se sredinom devedesetih izborili za efektivnu neovisnost od Rusije. Sve veći sukobi u Dagestanu će, bez obzira na vojne posljedice, još više opteretiti Rusiju. Ona ima slabu središnju vladu i manjkavu vladavinu zakona, a još jedan rat u islamskoj unutrašnjosti nikako joj ne odgovara. Rusi već imaju dovoljno problema, a ishod dagestanske krize vjerojatno će se izravno odraziti na predsjedničke izbore u srpnju sljedeće godine. Prije samo dva tjedna, Putinov je prethodnik posjetio Washington ponašajući se kao da je pravi premijer. Bio je primjereno prihvaćen, kao ugledan sugovornik. Billa Clintona, poput svakog američkog predsjednika, redovito optužuju za preveliko zbližavanje s bilo kim tko sjedi u Kremlju. No, treba obaviti posao - primjerice uvući Rusiju dublje u rješavanje nadzora naoružavanja. U svakom slučaju, prava mješavina uključenja i odvojenosti može poslužiti širem američkom cilju privikavanja Rusije na demokratske običaje. Jeljcina, gorljivog zagovornika reforme, treba ohrabriti da svoju retoričku predanost reformi provede u djelo. A pri tome zapadne banke u Rusiji imaju svoju zadaću i ulogu", zaključuje uvodničar lista.