NJ 11.VIII.-RDW-POČETAK KRAJA

NJEMAČKI RADIO - RDW 11. VIII. 1999. Početak kraja? "Ono što se sada odigrava na Kosovu, uznemiruje NATO svakim danom sve više. U političkom i planerskom glavnom stožeru, unatoč ljetnim dopustima, sve je u pogonu. Gomilaju se nepredviđenosti i eventualnosti. Ne preostaje više puno vremena da se razjasni kako na to misle reagirati. Jedno je stratezima već jasno: jako su se preračunali sa suradnjom i željom za mirom kosovske oslobodilačke vojske OVK. Poslije bombardiranja SR Jugoslavije, snage KFOR-a došle su u južnu srpsku pokrajinu kako bi spriječile etnički progon albanskog stanovništva koji su provodili Srbi i kako bi se brinule za uredan povratak izbjeglica. Tek što su stigle, u pravilu ne mogu napraviti ništa više nego promatrati nove etničke progone - ovaj put Srba i Roma. Vojnici KFOR-a čak su morali ispraćivati srpske izbjeglice iz te pokrajine. 'Humanitarna katastrofa', koju je NATO uvijek navodio kao razlog akcije, nastavlja se u nazočnosti KFOR-a. KFOR ne može spriječiti noćna podmetanja požara i ubijanja Srba, Roma i svih koje kosovski Albanci sumnjiče za suradnju sa Srbima. Za to je brojno preslab. Ruske postrojbe KFOR-a ionako napadaju optužbama da su navodni saveznici Srba. Sada su i francuske postrojbe mogle osjetiti mržnju masa, jer su se u Kosovskoj Mitrovici usprotivile željama Albanaca. OVK promatra iz pozadine, ne samo da trpi takva djelovanja protiv snaga reda UN-a i NATO-a, nego ih još i potiče. Promatrači sumnjaju da mnogi provokatori rade po nalogu OVK-a, čije vođe očito uopće nije briga za zaključke Vijeća sigurnosti UN-a ili NATO-a. Pred očima im je samo jedno: vlast na Kosovu. Logično, ne pridržavaju se ni obveze da predaju oružje i skinu odore. Ono što je do sada više ili manje slučajno izvađeno iz skladišta oružja, samo je vrh ledenjaka, pretpostavlja se u NATO-ovim krugovima. Sve dok KFOR i obećana međunarodna UN-ova policijska postrojba budu u malim količinama popunjavali svoj sastav, militantnim će snagama na Kosovu biti lako. Prije ili kasnije, doći će do proglašenja samostalnosti s namjerom spajanja s državom Albanijom, ma kako to bilo formulirano. O daljnjim planovima oslobađanja navodno potlačene braće i sestara u ostalim balkanskim državama, pogotovo u Makedoniji, za sada se šuti. No, i to je daljnji cilj. A što se tiče nazočnosti KFOR-a i prihvaćanja UN-ovog Visokog povjerenika Bernarda Kouchnera, trpe ga sve dok to odgovara interesima OVK-a. Ako se to ne dogodi, protiv tih novih gospodara moglo bi se postupiti jednako kao i protiv Srba. OVK ne taji da će - kao i u prošlosti - krenuti i protiv vlastitih zemljaka, ako ne plešu kako im on svira. Radikalizacija je odavno prešla početni stadij. Mladi politički šef OVK-a Hashim Thaqi očito je već čvrsto na uzici militantnih iz pozadine. Navodno umjereni vodeći likovi kosovskih Albanaca, poput Ibrahima Rugove, nemaju više nikakvih izgleda. Ako ne žele posustati, moraju predočiti maksimalne zahtjeve: neovisnost Kosova. Malo ih smeta što je to protiv obznanjene nakane NATO-a i cijele međunarodne zajednice. A i stabilizacijski sporazum za Balkan za njih nije drugo doli prazna formula. U skladu s arhaičnim receptima kosovsko-albanskih vođa, jednostavno se kaže tko nije za nas, taj je protiv nas. Iz Albanije dolaze ohrabrenja za takav postupak. Između toga nema ničega. NATO- u bi, dakle, bilo preporučljivo da se već sada pripravi na vojne obračune s OVK-om. Ti se neće odvijati poput srpskoga povlačenja iz pokrajine u uređenim okvirima. Mogli bi imati značaj Vijetnama. Osim ako ostavi OVK na miru i povuče se. Novo stoljeće ima sve izglede da počne s novim balkanskim ratom" - drži Heribert Korfmacher. (RDW)