NJ 11.VIII.-SZ-BORIS

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 11. VIII. 1999. Vlakovođa Boris napušta kolosijek "Političke stvari u Rusiji mogle bi se razvijati zamršeno: povjerenje inozemstva u poludemokrata Borisa Jeljcina ništa ne može uzdrmati. Tako barem nagađaju komentatori u glavnim gradovima. Tek što je Jeljcin najurio svojega šefa vlade Sergeja Stepašina, glasnogovornici zapadnih vlada razglasili su da su moskovske promjene 'unutarnja stvar'. To diplomatsko otvaranje i zatvaranje očiju najljepše je opisao jedan glasnogovornik američke vlade, rekavši da Washington dugoročne programe ne temelji na 'pojedinim osobama'. Te su izjave samo pola istine: Bill Clinton, Tony Blair, Gerhard Schroeder i drugi 'Borisovi prijatelji' mogli su biti nespremni na Stepašinovo otpuštanje. Na posljetku se, u pregovorima o kreditu s Međunarodnim monetarnim fondom, pokazao kao mudra glava. Za svojeg posjeta SAD-u ostavio je dobar dojam i pristao je na razgovore o smanjenju količine nuklearnih raketa. Takav se čovjek može svidjeti, s takvim se može raditi. A tko je Vladimir Putin? Bill Clinton i društvo šokirano će tražiti od svojih stručnjaka iz tajne službe materijale o malo poznatome nasljedniku. Jer, na kraju krajeva, Putin je i nasljednik kojega Jeljcin želi na mjestu predsjednika države. Preporučljivo je nepovjerenje u ophođenju s Jeljcinom i njegovim novim supermanom Putinom. S novom promjenom u vladi kremaljski je šef dokazao da ga u određivanju nasljednika neće voditi dobrobit naroda. Misli samo još na očuvanje imovnoga stanja svoje bliže okoline. To parlamentarne i predsjedničke izbore stavlja pod određeno svjetlo. Ako Jeljcin to bude mogao, manipulirat će tako dugo dok se predvidljivi rezultati ne poklope s njegovom računicom. Nada Zapada da će poslije predsjedničkih izbora, u srpnju 2000., dobiti pouzdanog, demokratski izabranog partnera, u svakom je slučaju djelomice još opravdana. Drugo je gospodarska perspektiva. Ako je već bio potreban novi premijer, izbor je mogao pasti na gospodarskog stručnjaka. Odlučna reforma državnoga gospodarstva kao i ranije odlučuje o budućnosti Rusije. Umjesto toga, Jeljcin je imenovao čovjeka iz tajne službe. Doduše, i premijeri Jevgenij Primakov i Stepašin pripadali su krugu KGB-ove centrale Lubjanka. Ali čini se da je Putin punokrvni agent. Kakva politička glava može biti čovjek koji na vlastitu kandidaturu za predsjedničko mjesto reagira riječima: 'Kao vojnik navikao sam provoditi donijete odluke'. Jeljcin je zapovijedio - ja se kandidiram? Zapad bi ipak od mogućega kremaljskog šefa mogao poželjeti malo više političke karizme i malo manje KGB-ovskog vojništva. Na promjenu vodstva može se reagirati i onako kako su učinila financijska tržišta: uz gotovo nepomične tečajeve, rubalj je malo pao. I to je bilo sve. Po geslu: u Rusiji je na dnevnom redu politička zbrka kasnog Jeljcina, zbog toga ne treba upropastiti poslove. Zamjena Stepašina Putinom posve je politička stvar, gospodarska pitanja tu nisu imala nikakvu ulogu. Stoga su burze reagirale tako hladnokrvno. Ali one ne mogu biti mjerilo. Imenovanje Putina nije samo ćudljivost prevrtljivoga Jeljcina. To je uvod u presudnu bitku za Kremlj i putokaz budućeg smjera Rusije. Nije rečeno da će Jeljcin doista ući u utrku s blijedim Putinom. Možda će na posljetku iz šešira izvući u narodu popularnoga nasljednika - recimo generala Aleksandra Lebeda. On je čimbenik nesigurnosti, barem toliko koliko i Putin. Inozemstvo se ne bi smjelo uspavati u lažnoj sigurnosti da se pod vlakovođom Borisom uvijek u odjeljcima sve ispremiješa, ali da je vlak uvijek u kolosijeku. Postavljanje petog premijera u 18 mjeseci pokazuje da Jeljcinova Rusija više nije pouzdan sugovornik" - zaključuje Tomas Avenarius.