NJ 10.VIII-FR-POGREŠNI PRIJATELJI NA KOSOVU

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 10. VIII. 1999. Pogrešni prijatelji na Kosovu "Ubojstva, spaljene kuće, progoni - na Kosovu ništa nova? Ponovno smrtonosni etnički uzorak protiv kojega se NATO borio, oduzima dah svakom miru. 'Nikada više progoni i pokolji usred Europe', glasio je poklič kojim su političari od Washingtona do Bonna krenuli u prijeporni rat. Buduće očuvanje prava na pripadnost ljudskoj vrsti, a ne (pod)skupini 'Albanac' ili 'Srbin', trebalo je biti ratni dobitak. Zbog toga je savez prihvatio patnje i razaranja. Sada mirovne snage KFOR - ustrojene da bi uvele zakon i red, pokušavaju ljudima malo po malo omogućiti povratak 'normalnome' životu - na mnogim mjestima gledaju kako se događa nova nepravda. Srbi, koji su tijekom rata u dijelovima zapadnoga tiska kolektivno bili počinitelji, sada su žrtve kolektivne mržnje brojnih kosovskih Albanaca. Mržnja koja, unatoč svim poricanjima, posve odgovara OVK-u. Barem neki dijelovi njihovog vodstva nikada nisu shvatili taj rat kao 'neutralnu' akciju za ljudska prava. NATO je, doduše, tvrdio da je njegov protivnik Slobodan Milošević, a ne srpsko stanovništvo. Ipak se države koje su vodile rat u nastojanju da opravdaju svoju vojnu akciju, nisu dovoljno distancirale od pogrešnih prijatelja. Mirovne snage sukobljene su sada s OVK-om, koji akciju Saveza pokušava okrenuti u osvajački rat u svoju korist. Razmjeri i način smrtonosnog zastrašivanja srpskih stanovnika Kosova, doduše, ne mogu se usporediti s etničkim lovom koji je pokrenuo predsjednik Milošević. No, Kosovo bi uskoro moglo biti 'bez Srba', ako se ne zaustave albanski počinitelji koji se žele osvetiti svim Srbima za žrtve od države organiziranog ubijanja uz pomoć srpskih 'posebnih postrojba'. Ako su vojnici KFOR-a najprije zaštitili nekoliko Srba tijekom njihovog egzodusa, sada moraju čuvati i one koji su željeli ostati i koji se u sve većem broju zavlače u srpska 'obrambena sela' drukčije vrste. Ne stoji loše samo autoritet mirovnih snaga ili sposobnost provođenja humanitarne zamisli multietničkog Kosova. Inozemni vojnici i sami postaju cilj napada i neprijatelji ako obavljaju svoj posao i postavljaju se između dviju strana kako bi spriječili osvetu. Izjava KFOR-ovog zapovjednika Jacksona da vodstvo OVK-a više nema pod nadzorom svoje ljude, samo odvraća pozornost od činjenice da KFOR nema pod nadzorom OVK. Svakim se presezanjem dalje potkopava autoritet mirovnih snaga, potiskuju ih na rub oni koji se osjećaju stvarnim pobjednicima i žele vedriti i oblačiti po svojoj volji. Kad bi se međunarodna zajednica morala oprostiti od modela mješovitog Kosova, ipak bi to značilo da je bilo uspješno načelo 'etnička dioba putem progona' - iako drukčije nego što je Milošević planirao. Političari koji pokreću KFOR ne mogu se izgovarati da nisu ni slutili što će ih snaći na Kosovu poslije svršetka rata. Iz Bosne i Hercegovine i krajine, koja je dio Hrvatske, od 1991. je prognano više od pola milijuna Srba. Rat je NATO i države koje sada sudjeluju u mirovnim snagama stajao milijarde dolara. Opravdava li sigurnost ljudi na Kosovu poslije oružanog pohoda manje troškove? Civilne se strukture pokreću presporo. Samo s izgradnjom neovisne uprave, policije i pravosuđa mogu se postaviti prvi temelji mira. One koji su počinili zločine nad kosovskim Albancima treba pronaći, privesti i dovesti pred sud. Ali isto tako i one koji sada ubijaju Srbe. Poruka da pravo nije etnički djeljivo ne podnosi tumačenja. Mora biti jednoznačna. Samo tako možda se može prekinuti začarani krug počinitelj-žrtva-počinitelj-žrtva. Osim toga, u cijeloj regiji treba obavljati političko-ekonomski pritisak koji se ne služi odredbama bojkota ili bezosjećajnom, nemaštovitom potporom. Treba osjetno nagraditi volju za reforme, recimo u Crnoj Gori, kako nastojanja da se odcijepi od Beograda i tu ne bi završila nasiljem. Isto se tako selektivno mora ojačati spremnost na reforme u Srbiji, ali i na Kosovu. Poslije oružane NATO-ove intervencije, međunarodna je zajednica Kosovo podredila svojem protektoratu. Sada se ne može izvući ili izbjeći zadaću provođenja mira. Osim toga, mora obavljati i svoju policijsku i državnopravnu zaštitnu funkciju. OVK-u se mora pokazati da Kosovo nipošto neće biti izručeno novom etničkom nasilju i da na pomoć mogu računati samo oni koji ne žele nasilje. Nasilja je, uključujući i NATO-ov rat, regija dovoljno doživjela" - piše Brigitte Kols u uvodniku lista.