HR-imenovanja-stranke IT-10.VIII.-LA STAMPA- RUSIJA ITALIJALA STAMPA10. VIII. 1999.Borisov ruski rulet"Čini se da mašta Borisa Jeljcina nema granica, a vjerojatno ih i nema. Za manje od tri mjeseca od imenovanja Stepašina na
Primakovljevo mjesto, na Stepašinovom mjestu pojavljuje se Putin, jedan manje poznat od drugog. A ovom posljednjem čak je dodijeljen i golemi zadatak: da bude Jeljcinov 'nasljednik'.Rusima, koji prema svim ispitivanjima javnog mišeljanja tijekom posljednjih mjeseci caru Borisu daju tek nešto više od 2 posto glasova, ne ostaje ništa drugo nego da prihvate nasljednika kojega on imenuje. Ako to još i nije prava farsa, jako smo blizu nje. Kad se Jeljcinove riječi, kao i obično, ne bi uzimalo doslovno. Cilj je očito drugi. Nije potrebno biti prorok kako bi ga se prepoznalo, dovoljno je čitati ruski tisak, gdje je sve objašnjeno, i to ne od jučer, jer su i tajne Kremlja javne.Potrebno je, dakle, izbjeći izbore, jer bi ih Jeljcin, obitelj i, njegove pristalice, izgubili. Uspjeti u tom pothvatu teška je i opasna stvar, ali izgleda da Kremlj smatra kako to nije manje opasno od toga da se protivnicima dopusti pobijediti na njima. Ukloniti
ITALIJA
LA STAMPA
10. VIII. 1999.
Borisov ruski rulet
"Čini se da mašta Borisa Jeljcina nema granica, a vjerojatno ih i
nema. Za manje od tri mjeseca od imenovanja Stepašina na
Primakovljevo mjesto, na Stepašinovom mjestu pojavljuje se Putin,
jedan manje poznat od drugog. A ovom posljednjem čak je dodijeljen i
golemi zadatak: da bude Jeljcinov 'nasljednik'.
Rusima, koji prema svim ispitivanjima javnog mišeljanja tijekom
posljednjih mjeseci caru Borisu daju tek nešto više od 2 posto
glasova, ne ostaje ništa drugo nego da prihvate nasljednika kojega
on imenuje. Ako to još i nije prava farsa, jako smo blizu nje. Kad se
Jeljcinove riječi, kao i obično, ne bi uzimalo doslovno.
Cilj je očito drugi. Nije potrebno biti prorok kako bi ga se
prepoznalo, dovoljno je čitati ruski tisak, gdje je sve objašnjeno,
i to ne od jučer, jer su i tajne Kremlja javne.
Potrebno je, dakle, izbjeći izbore, jer bi ih Jeljcin, obitelj i,
njegove pristalice, izgubili. Uspjeti u tom pothvatu teška je i
opasna stvar, ali izgleda da Kremlj smatra kako to nije manje opasno
od toga da se protivnicima dopusti pobijediti na njima. Ukloniti
komuniste bilo bi razmjerno lako stavljajući ih s one strane
zakona. Kad bi reagirali, moglo bi se proglasiti izvanredno stanje
i opet izbjeći izbore.
No, sada se pojavila veća opasnost: guverner Moskve, Jurij Lužkov,
sklopio je savez s moćnom skupinom iz republika i regija. Njegovoj
se stranci 'Otčestvo' (Domovina) sada pridružuje stranka 'Cijela
Rusija'. Najvjerojatnije će se toj listi pridružiti najpopularniji
čovjek Rusije, bivši premijer Jevgenij Primakov. Toj udruzi
Jeljcin može suprotstaviti samo sebe sama i, od jučer, Vladimira
Putina. Ne izgleda da će to biti dovoljno. Odatle proizlazi
posljednji potez, koji, kada se dobro pročita, izgleda više grčevit
nego čudan. Odatle i nestabilnost Rusije koja, naravno, ima mnogo
problema, ali joj je glavni problem to što se ne uspijeva mirnim
putem osloboditi careve 'obitelji'. Makar Bijela kuća potvrđivala:
'Za nas je sve isto kao i prije'.", piše Giullietto Chiesa.