ŠV 10.VIII.-NZZ-JELJCIN TRAŽI NASLJEDNIKA

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 10. VIII. 1999. Jeljcin traži nasljednika "Černomirdin, Kirijenko, Primakov i sada Stepašin - četvrti put u nekoliko mjeseci ruski je predsjednik naprasno otpustio svojega šefa vlade. Čini se da su za Jeljcina premijeri prava potrošna roba. Ali to nije sve: istodobno kremaljski vođa pokušava lansirati nasljednika za predsjedničku dužnost. Ono što, u ruskom kontekstu razumljivo samo po sebi, izgleda poput gruboga prisvajanja vlasti, kod pomnijeg promatranja čini se da u tomu ipak ima nešto više metode. Jeljcin, koji je uz sve svoje slabosti i svoj siloviti stil vladanja ipak Rusiji donio demokraciju i proveo je unatoč svim pobijanjima, drži se ustava. U svojem obraćanju ruskom narodu zajamčio je da će dati čiste i poštene izbore - najprije za parlament 19. prosinca, a zatim idućeg ljeta i za predsjednika. Tim se jamstvima može vjerovati ili ne, no Jeljcinov je govor izmaknuo tlo pod nogama svim špekulacijama o izvanrednom stanju ili čak državnom udaru, koje su kružile krajem tjedna. Stepašinovo slanje u nemirni sjeverni Kavkaz, gdje su na djelu 'banditi' koji po tumačenju Moskve ugrožavaju stabilnost Rusije, bilo je povod takvim nagađanjima. No, ako Jeljcin uistinu namjerava nekim umjetnim potezima produžiti svoj mandat, teško da bi maknuo Stepašina i otvorio oči u potrazi za predsjedničkim nasljednikom. Upadljivo je što je predsjednik propustio javno kritizirati upravo otpuštenog i uvijek odanog Stepašina. Stepašin je pak uvjeravao da će uvijek ostati na Jeljcinovoj strani. Ma što god bili razlozi i uzroci najnovijega iznenadnog postupka, a u Moskvi, kao obično, ne nedostaje glasina i nagađanja, čini se da ruski predsjednik doista kani otići s pozornice u roku i po pravilima te dužnost predati nasljedniku odabranom u skladu s ustavom. Ako to uspije, bilo bi to pozornosti vrijedna stvar, bez obzira na sve moguće ružne popratne tonove. Opoziv premijera koji je na dužnosti bio tek tri mjeseca, u toj se perspektivi čini poput strategijskog manevra za pridobivanje utjecaja na idućim predsjedničkim izborima. Jeljcin sada očito shvaća da se još jače izlaže prigovorima da vlada skokovito i da potkopava ono malo povjerenja javnosti u državne ustanove. Prosudba Jeljcinove uloge neće na posljetku ovisiti samo o tomu hoće li biti provedeni slobodni izbori, nego i o tomu kako će oni završiti. Ipak je preuranjeno reći koja je uloga doista namijenjena novom premijeru Vladimiru Putinu, jer i onoga tko je imenovan u tim okolnostima, može se opet maknuti. Čini se da ga Jeljcin izravno preporučuje kao nasljednika, no čini se i da Putin nema političkoga ni popularnog čara - neizbježnog čak i za izbornu borbu u Rusiji. Kako bi se Rusi mogli postaviti na biralištima prema bivšem špijunu KGB-a, neposredno dovedenom pod svjetla pozornice, ako tada još bude i kandidat, ne zna se. Sam Jeljcin sada nije osobito popularan i njegova preporuka za izbor mogla bi biti i kontraproduktivna. Uvijek kad neki šef tajne službe s ne baš prozirnom prošlošću pravi političku karijeru, potrebna je stanovita doza sumnjičavosti. Barem se pretpostavlja da je novi čovjek stekao tajna saznanja o protivnicima svojeg nalogodavca i priložio dossiere koji se mogu iskoristiti. Moguće je da je Putin izabran da bi pobijedio moskovskoga gradonačelnika Lužkova i njegove sljedbenike, regionalne vođe, te umanjio njihove izglede na izborima. No, onaj tko propovijeda demokraciju i želi se pridržavati njezinih pravila, mora računati s time da unatoč pomno izrađenim planovima sve može biti drukčije i da birači neće odlučiti onako kako se nekome sviđa" - piše komentator lista H. K.