RDW 9. VIII. CIJENE GORIVA U HRVATSKOJ

NJEMAČKI RADIO - RDW 9. VIII. 1999. Cijena goriva u Hrvatskoj Po drugi put u samo mjesec dana u Hrvatskoj su poskupjeli naftni derivati. Iako su svjetske cijene nafte skočile gotovo do 20 dolara za barel, cijena benzina u Hrvatskoj i dalje je mnogo niža od europske. No, u Hrvatskoj tek njih nekolicina ima i primanja usporediva s europskima, a veće cijene benzina donose i veće troškove prijevoza, što znači da bi i konačne cijene mogle opet početi naglo rasti. Izvješćuje Željko Ivanković: "Drugi put u mjesec dana u Hrvatskoj su skočile cijene benzina, ukupno više od deset posto. Iako je ovo drugo poskupljenje otprilike samo dva posto, nevolja je baš u tome što je nedavno benzin poskupio osam posto, a u većini zemalja to budi bojazni od pojave inflacije i rasta cijena i drugih proizvoda. Vlada, međutim, i ovaj put, kao i prije mjesec dana, izražava uvjerenje da se poskupljenje benzina neće odraziti na kretanje drugih cijena i lako bi zaista moglo biti tako. To ne znači da je to dobar znak, čak bi se reklo obratno. Stvar je slična kao i s kretanjem tečaja kune potkraj prošle i početkom ove godine. Kuna je gubila na vrijednosti, u nekim kratkim razdobljima čak i desetak posto, ali to nije izazvalo inflaciju zbog recesije u kojoj je hrvatsko gospodarstvo. Jednostavno govoreći, u situaciji kad promet u trgovinama pada i desetak posto u godini dana, vrlo je opasno podizati cijene jer će kupaca biti još manje. Pitanje je koliko će dugo proizvođači uspijevati poslovati s povećanim troškovima zbog povećanja cijena benzina i uvoznih sirovina, a da gubitke prebacuju na svoje unutrašnje pričuve ili odgađajući otplate nekom drugom poduzeću. Tako se povećanje cijena benzina desetak posto u nešto više od mjesec dana pokazuje kao ozbiljan poremećaj i bez izazivanja inflacije. No, cijene benzina su i skočile prije zbog ozbiljnih poremećaja u domaćem financijskom sustavu nego zbog kretanja cijena nafti i dolara na svjetskom tržištu. Naime, kako je INA - najveća hrvatska naftna kompanija - nekoliko puta isticala, cijenom benzina ne može se voditi socijalna politika, osobito ako postoje namjere da se INA privatizira na međunarodnoj razini, kao i druga velika hrvatska državna poduzeća. Nedavno je u javnosti objavljena namjera udruživanja te tvrtke s mađarskom naftnom kompanijom Mol. No, INA je istodobno objavila kako joj domaći potrošači duguju milijarde kuna, a nekoliko stotina milijuna kuna dugova čak je i utužila, ali ne uspijeva ih naplatiti. Dovoljno je spomenuti kutinsku Petrokemiju, kao i mnoge zdravstvene ustanove i ustanove lokalne i središnje vlasti od kojih INA ne uspijeva naplatiti dug. Tako se pokazuje da i danas INA, kao i nekad u socijalizmu, funkcionira kao paraproračun, odnosno kad neka ustanova ne može dobiti pomoć od središnjega državnog proračuna, onda uz političku pomoć i potporu jednostavno ne plati račun Ini. No i danas od poskupljenja benzina, na osnovi posebnih poreza, samo manje svote ostaju Ini, a većina odlazi u državni proračun. Tako se opet pokazuje da inflaciju, recesiju ili poremećaje u financijskome sustavu uglavnom izaziva prekomjerna državna potrošnja kojoj u Hrvatskoj, očito, nema kraja. (RDW)