RDW 9. VIII. OTPUŠTANJE STEPAŠINA

NJEMAČKI RADIO - RDW 9. VIII. 1999. Politička situacija u Rusiji nakon otpuštanja Stepašina. Prilog M. Sorić. U Moskvi je javna tajna da će Jeljcin i njegovi najbliži suradnici učiniti sve kako bi jedan vjeran sljedbenik ruskog državnog poglavara sljedećeg srpnja mogao useliti u Kremlj. Gradonačelnik Moskve Lužkov, kao i bivši ruski premijer Primakov očito ne pripadaju toj skupini. Ali zato je dosadašnji šef tajne službe Vladimir Putin Jeljcinov istomišljenik, kako je to danas na televiziji objavio ruski predsjednik. Putin potječe, baš kao i reformator ruskoga gospodarstva Anatolij Čubais - iz Sankt Petersburga, ali dosad se nije javno isticao. On je tipičan čovjek državnog aparata namrgođenog lica. U sjeni moći rastu oportunisti. Preporučiti ga kao nadu za budućnost Rusije, kako je to učinio Jeljcin, znači postaviti veliki zahtjev glasačima. U televizijskom govoru u kojem je najavio svoju odluku, Jeljcin je govorio s velikim naporom, dokazujući tako još jednom koliko je bolestan. Ruski komunisti komentirali su imenovanje Putina lakonski s opaskom da je Jeljcin u međuvremenu postao potpuno spreman za kliniku. Uistinu, politički razum u Rusiji kao da je u komi, a probudit će se tek kad se u ljeto sljedeće godine bude biralo Jeljcinova nasljednika. Do tada o političkoj stabilnosti u Rusiji ne može biti govora. Utrka za mjesta u Dumi već je počela. Ne treba biti prorok da bi se već sad predvidjelo da će pobijediti komunističke i nacionalističke snage. S jedne strane, to je posljedica kosovskoga sukoba, jer su u očima većine Rusa zapadne demokracije bombardiranjem Jugoslavije prekršile međunarodno pravo. S druge strane, snaga nacionalističkih i komunističkih stranaka u Rusiji zasniva se na slabosti demokracije u zemlji. Oni su međusobno u beznadnom sukobu,kao uostalom u mnogim mladim demokracijama u istočnoj i južnoj Europi. Otvoreno je pitanje hoće li zastupnici Dume novom premijeru pokloniti povjerenje. Ako se to ne dogodi, Jeljcin ima pravo raspustiti parlament. Ukoliko, međutim, zastupnici glasuju za Putina, dovode u pitanje svoju vjerodostojnost. Konačno, oni su dosadašnjega premijera Stepašina izabrali tek prije tri mjeseca i to s dojmljivom većim. No, možda je to ipak samo tipično zapadnjačko gledanje na problem. Jer od kad se to u ruskoj politici može govoriti o vjerodostojnosti? (RDW)