US-E-YU-MISIJE - SAVEZI-Organizacije/savezi-Vlada-Diplomacija US 9. VIII. WP PODJELA RADA KOS SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST9. VIII. 1999.Neprimjerena podjela rada"Predstavnici Sjedinjenih Država i Europske unije, između
ostalih, sastali su se nedavno u Bruxellesu i Sarajevu da rasprave pitanje pomoći Balkanu i Kosovu. Sjedinjene Države, koje su snosile dobar dio financijskog tereta vojnih operacija protiv Srbije, ponovile su svoja očekivanja - da će Europska unija nadoknaditi veći dio troškova dugoročne obnove Kosova. Europska unija je pristala. Iako je podjela tereta preporučljiv pristup, podjela rada kakva je određena za Kosovo predstavlja lošu politiku za Sjedinjene Države i loš presedan za prekooceanske odnose", piše Kenneth I. Juster, washingtonski odvjetnik i viši dužnosnik ministarstva vanjskih poslova u Bushovoj vladi."Podjela tereta u najboljem smislu znači prisnu koordinaciju, zajedničke rizike i dužnosti te zajedničko iskustvo među saveznicama. Kosovski model uključuje podjelu rada - Amerikanci vode rat, a Europljani stvaraju mir - koji će pogoršati već različita gledišta Sjedinjenih Država i Europe o mnogim pitanjima obrane i vanjske politike. Sjedinjene Države troše gotovo četiri
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
9. VIII. 1999.
Neprimjerena podjela rada
"Predstavnici Sjedinjenih Država i Europske unije, između ostalih,
sastali su se nedavno u Bruxellesu i Sarajevu da rasprave pitanje
pomoći Balkanu i Kosovu. Sjedinjene Države, koje su snosile dobar
dio financijskog tereta vojnih operacija protiv Srbije, ponovile
su svoja očekivanja - da će Europska unija nadoknaditi veći dio
troškova dugoročne obnove Kosova. Europska unija je pristala. Iako
je podjela tereta preporučljiv pristup, podjela rada kakva je
određena za Kosovo predstavlja lošu politiku za Sjedinjene Države i
loš presedan za prekooceanske odnose", piše Kenneth I. Juster,
washingtonski odvjetnik i viši dužnosnik ministarstva vanjskih
poslova u Bushovoj vladi.
"Podjela tereta u najboljem smislu znači prisnu koordinaciju,
zajedničke rizike i dužnosti te zajedničko iskustvo među
saveznicama. Kosovski model uključuje podjelu rada - Amerikanci
vode rat, a Europljani stvaraju mir - koji će pogoršati već
različita gledišta Sjedinjenih Država i Europe o mnogim pitanjima
obrane i vanjske politike. Sjedinjene Države troše gotovo četiri
puta više od svojih europskih saveznica na istraživanja i razvoj
vojne opreme. To donosi sve veći tehnološki raskorak u vojnim
mogućnostima, koji Sjedinjene Države čini jedinom državom koja je
sposobna da presudno vojno djeluje u većini međunarodnih kriza.
Europljani moraju otići dalje od postavljanja vanjskopolitičkog
cara i dostatno povećati potrošnju na obranu kako bi i oni mogli
djelotvorno utjecati u inozemstvu i tako punopravno sudjelovati u
multilateralnim vojnim operacijama.
U onim europskim zemljama koje su propustile povećati ulaganja u
vojni razvoj, Sjedinjene bi Države trebale inzistirati barem na
financijskom doprinosu multilateralnim borbenim aktivnostima.
Tijekom Zaljevskog rata, Sjedinjene su Države bile kadre pridobiti
europske i druge zemlje da pridonesu naknadi troškova združenih
vojnih operacija, iako su se uglavnom koristila američka vojna
sredstva.
Tako su zemlje čiji su interesi u Perzijskom zaljevu bili jednako na
kocki kao i američki, ali nisu bile u stanju vojno pomoći, svejedno
snosile financijski teret obrane svojih interesa.
No, načelo da sve zemlje koje su dio multilateralne koalicije
trebaju pridonijeti prikladnim vojnim sredstvima ili znatnim
novčanim resursima nije institucionalizirano, pa se tijekom 78
dana bombardiranja Srbije nije poštovalo. Sjedinjene bi Države
trebale zahtijevati da se u budućim sukobima to načelo poštuje,
umjesto da se ono primjenjuje samo ad hoc.
Neke bi možda brinulo da će druge zemlje, koje će vojnoj misiji
pomagati samo financijski, tražiti jednak glas u provedbi te
misije. Clintonova vlada već tvrdi da je, čak i bez financijskih
doprinosa mnogih članica NATO-a, politička potreba za održavanjem
konsenzusa među saveznicama NATO-a nametala ozbiljna ograničenja u
bombardiranjima Srbije.
A zapravo bi države s najvećom količinom uvježbanog osoblja i
sofisticiranom opremom na prvoj borbenoj crti trebale imati
najveći utjecaj u provedbi multilateralnih vojnih operacija, i one
bi svakako trebale preuzeti ulogu vođe, ako druge članice koalicije
ne snose čak ni primjeren financijski teret. A ako ostale države
budu tražile - i ako dobiju - svoj glas u odlučivanju, moraju biti
spremne primjereno sudjelovati u troškovima vojnih operacija.
Jednako je važno da Sjedinjene Države budu puni sudionik u
poslijeratnim aktivnostima, koje su često presudne u sprječavanju
novoga sukoba. Ako ostale države oslobode Sjedinjene Države dijela
financijskog tereta povezanog s vojnim operacijama, Sjedinjene bi
Države bile spremne znatnije sudjelovati u daljnjoj gospodarskoj
pomoći i aktivnostima obnove. U američkom je nacionalnom interesu
da se to čini.
Široko američko sudjelovanje u obnovi Kosova povećalo bi
vjerojatnost obnove stabilnosti i uspostave demokratskih ustanova
u tome području i povećalo bi američki utjecaj u njemu. Američko bi
sudjelovanje omogućilo američkim tvrtkama da odigraju važnu ulogu
u obnovi Kosova i smanjilo bi izglede da će Europljani dio vezane
pomoći iskoristiti isključivo u korist europskih tvrtki, a također
bi osiguralo da se poslovni ugovori dodjeljuju otvorenim i
transparentnim postupkom.
U sklopu sadašnje podjele rada na Kosovu, Sjedinjene će Države u
inozemstvu doživljavati kao državu ratnika, dok će na Europljane
gledati kao na svjetske mirotvorce. Iako te slike Europljanima
možda odgovaraju, to nije uloga koje Sjedinjene Države trebaju
željeti - ni teret koji trebaju podnositi - u svijetu poslije
hladnog rata."