NJ 9.VIII.-DIE WELT-POPUSTLJIVOST PREMA OVK

NJEMAČKA DIE WELT 9. VIII. 1999. Pogrešna popustljivost prema OVK-u "Vjetar se okreće. Već danima se u zapadnim medijima mogu pratiti izvješća koja do sada skoro nepodijeljeno dovode u sumnju pozitivni image kosovskoga bivšeg oslobodilačkog pokreta OVK: riječ je o presezanjima OVK-a i o tomu da se OVK širi u upravi. Bez pomoći KFOR- a ta se nova medijska strategija protiv OVK-a teško može zamisliti. Gotovo se čini kao da KFOR sada putem ciljane medijske kampanje pokušava stvoriti odmak od OVK-a. Očito se KFOR ne može riješiti duhova koje, doduše, nije prizivao, ali ih je s odobravanjem prihvaćao. To nije čudo. NATO-ovi su vojnici od početka s aktivistima OVK-a postupali blago. Na velikoj svečanosti za neovisnost, koju je priredio OVK, britanska su terenska vozila KFOR-a veselo sudjelovala. Plakati na zgradi gradske uprave u Đakovici obznanjivali su zajedničku pobjedu NATO-a i OVK-a. OVK se bratio s NATO-ovim postrojbama, a KFOR je to podnosio. Mnogi među njima i dalje su se neometano pokazivali u borbenim odorama kao vojnici u stanju gotovosti. Vođa OVK-a, samozvani i ni od koga potvrđeni Hashim Thaqi, u međuvremenu se uzdigao do razine sugovornika nove civilne uprave i KFOR-a, iako nitko ne zna za što je on zapravo. Sve to stvorilo je dojam među bivšim oslobodilačkim borcima da su doista pobjednici. No, čini se da je u međuvremenu KFOR prošla volja za smješkanje. Taj problem NATO treba pripisati sebi. Njegova je najveća pogreška bila to što od početka nije isključio iz vlasti OVK kao jednu od zaraćenih strana. KFOR i UN morali su odabrati predstavnike civilne uprave i postaviti ih - bez 'ako' i 'ali'. Trebali su ispitati i moguću umiješanost OVK-a u ratne zločine, jednako kao i drugih, razumljivo. No, u NATO-u nisu željeli praviti razliku između raznih frakcija Albanaca. Razumijevanje KFOR-a za nacionalno oslobođenje Albanaca bilo je veliko. No, sada se popustljivost prema OVK-u vraća kao opasan bumerang. Srbi su se bojali da bi kod njihovoga povlačenja mogao nastati prazan prostor u vlasti u koji će upasti OVK. Čini se da se to obistinjuje na drugi način. OVK, koji očito još raspolaže s oružjem, mogao je sačuvati vlastite strukture, zahvaljujući NATO- ovom laisser-faire. Velikodušno je dogovoren rok od 90 dana za predaju oružja. S OVK-om se postupalo kao s vojskom, čiju se čast ne smije povrijediti. A nikada nije ozbiljno postavljeno pitanje o ulozi te neregularne postrojbe. No, budući da ni KFOR ni UN nisu uistinu mogli jamčiti sigurnost na Kosovu, nikada razvojačena postrojba ponudila se kao sila reda. Sasma ozbiljno bi u ustrojenoj policijskoj akademiji Kosova trebalo preškolovati i borce OVK-a za policajce. Hashim Thaqi mogao bi ih u svako doba mobilizirati za sebe, a OVK u svako doba zaprijetiti da će se povući u podzemlje ako se njegovi zahtjevi ne ispune. Svojom medijskom kampanjom KFOR očito sada pokušava prikazati i ružne strane OVK-a. To bi moglo na Zapadu proći, ali na Kosovu neće djelovati. Napada na vojnike KFOR-a ima sve više. Ako UN ubrzo ne uspije vidljivo i postojano uspostaviti svoje strukture, neraspoloženje kosovskih Albanaca će rasti. OVK bi ga mogao pritegnuti. Jer Thaqi i njegovi vojnici i dalje koriste mit oslobodilačkih vojnika. Tajno naoružana fronta u unutrašnjosti Kosova mogla bi staviti KFOR pred teške probleme. Hashim Thaqi hoće na vlast. Sada bi KFOR-u moglo pomalo svitati da je njegova igra dvostruka. I dalje će sjediti u UN-ovim uredima kao samozvani premijer kojemu je stalo do civiliziranja zemlje. S druge strane, nikada nije preuzeo odgovornost za postupke svojih vojnika. A da se i ne govori da zbog takvoga djelovanja OVK-a nije snosio nikakve posljedice" - piše Edith Kohn u uvodniku lista.