IT-8.VIII.-IL MANIFESTO

ITALIJA IL MANIFESTO 8. VIII. 1999. Dogovor s Italijom i monetarni rat "Vijest o dogovoru ministara unutarnjih poslova Italije i Crne Gore o suzbijanju ilegalnog useljavanja nije izazvala veće uzbuđenje u Podgorici. (...) Sve to ne izaziva veliku senzaciju u Podgorici jer je prostor zauzela mnogo važnija vijest: u četvrtak je crnogorska vlada objavila svoju 'platformu za utvrđivanje odnosa između Crne Gore i Srbije', obilježivši tako pojačavanje dugogodišnje krize između dva partnera u SR Jugoslaviji. Napetost između Podgorice i Beograda porasla je tijekom NATO-ovih bombardiranja u Jugoslaviji, kad je vlada Crne Gore odbila proglasiti izvanredno stanje i pokušala se ograditi od Beograda, a jugoslavenska vojska, međutim, povećava svoju nazočnost u Crnoj Gori, uz povremene sukobe s crnogorskom policijom. Zahtjev za ponovnim utvrđivanjem odnosa unutar federacije nije nov, Đukanovićeva vlada već mjesecima optužuje Srbiju radi hegemonizacije saveznih ustanova. Najava od četvrtka iznenadila je i one koji se u Podgorici određuju kao 'oporba Beogradu'. 'Platforma' zapravo napušta saveznu strukturu i određuje okvir 'Unije' u kojemu Crna gora uzima potpunu autonomiju glede gospodarske, vanjske i obrambene politike. I ne samo to, crnogorski predsjednik je iznosi kao ili-ili, tj. ili će je Beograd prihvatiti, ili će Podgorica organizirati referendum o neovisnosti u Crnoj Gori. Jedna vijest koja je prošla razmjerno neprimjećeno pokazuje Đukanovićeve namjere. Dva dana prije predstavljanja svoje 'platforme' Đukanović je izjavio da će, ako Beograd nastavi tiskati novac (kao što radi ovih tjedana), Crna Gora uvesti svoju vlastitu konvertibilnu valutu. Milka Tadić, urednica nezavisnog tjednika 'Monitor', upozorava da je 1991. Slovenija pokrenula odcjepljenje upravo tiskanjem svoje valute, dosta mjeseci prije nego što je objavila neovisnost. Slijedi li predsjednik Đukanović slovenski primjer? Izgleda tako, piše Tadićeva (u jednom članku kojega je on-line objavio Institute for War and Peace Reporting): 'S tim je ciljem Đukanović uzeo u službu američkog ekonomista Stevea Hankea, čovjeka koji stoji iza currency boarda koji je stabilizirao bugarski novac. Hanke je napravio plan za uvođenje, do polovice jeseni, konvertibilnog dinara, vezanog uz njemačku marku, koji bi podupirala jedna financijska služba'. Gospodarska je politika prije dvije godine uzrokovala raskol između jugoslavenskoga predsjednika Slobodana Miloševića i njegova bivšeg privrženika : 'Svaki put kad je Đukanović, koji je tada bio predsjednik vlade Crne Gore, tražio veću neovisnost za provedbu gospodarske liberalizacije, Milošević je zatvarao granice i blokirao trgovinu između Srbije i Crne Gore. Đukanović je odgovarao otvarajući granice Crne Gore s Italijom, za krijumčarenje cigareta, i s Albanijom za uvoz nafte. Liberalizirao je i uvoz rabljenih stranih automobila, uglavnom ukradenih u zapadnoj Europi, koje Crnogorci kupuju od bosansko-hrvatske mafije u bosanskim gradovima na granici. Porezi na uvezene automobile, krijumčarenje cigareta i naftu dali su Đukanoviću čvrstu valutu za punjenje republičkih blagajni i pokretanje svojeg puta prema neovisnosti od Beograda. U gospodarskim terminima, ova je mala republika postajala sve manje ovisna od svojeg partnera u jugoslavenskoj federaciji'. Sada su vojska i valuta jedine savezne ustanove koje se još drže, naglašava Tadićeva, a 'izgledi za uvoz inflacije iz Srbije najveća su gospodarska prijetnja Crnoj Gori'. Možda to potiče čelništvo Podgorice na ubrzavanje procesa.", piše Marina Forti.