DE-IMENOVANJA RDW 5. VIII. IMENOVANJE TAJNIKA NJEMAČKI RADIO - RDW5. VIII. 1999.Komentar Felixa Steinera o Robertsonovu imenovanju Prosvjed nekolicine manjih država članica NATO-a formalno je izazvao način na koji je obznanjena
Robertsonova kandidatura. Naime, britanski premijer Tony Blair predstavio ga je u Washingtonu, zatim u Parizu, Berlinu, Rimu i Madridu - i to mu je bilo dovoljno da svog ministra predloži za dužnost glavnog tajnika NATO-a. Nakon toga, u političkim se krugovima ponovno našla u optjecaju ozloglašena floskula o "diktatu velikih", koji, slično kao i u Europskoj uniji, u kadrovskim pitanjima odlučuju malima iza leđa. No, nije samo to razlogom zbog kojega je potencijalni njemački protukandidat Rudolf Scharping eventualno mogao pridobiti potporu većine. Jačanje europske uloge u NATO-u i razvitak odnosa s Rusijom srednjoročno se smatraju najvažnijim zadaćama Saveza. A Robertson je glede ruskih prigovora povodom NATO-ove vojne akcije protiv Jugoslavije iskazao tipičnu anglosaksonsku bezbrižnost. S druge strane, njemačka politika tradicionalno poklanja veću pozornost mišljenju Rusije.Robertson kao svoju osnovnu zadaću ističe jačanja Europljana u NATO-u. Konačno, to je utvrđeno i novim strateškim konceptom, a
NJEMAČKI RADIO - RDW
5. VIII. 1999.
Komentar Felixa Steinera o Robertsonovu imenovanju
Prosvjed nekolicine manjih država članica NATO-a formalno je
izazvao način na koji je obznanjena Robertsonova kandidatura.
Naime, britanski premijer Tony Blair predstavio ga je u
Washingtonu, zatim u Parizu, Berlinu, Rimu i Madridu - i to mu je
bilo dovoljno da svog ministra predloži za dužnost glavnog tajnika
NATO-a. Nakon toga, u političkim se krugovima ponovno našla u
optjecaju ozloglašena floskula o "diktatu velikih", koji, slično
kao i u Europskoj uniji, u kadrovskim pitanjima odlučuju malima iza
leđa. No, nije samo to razlogom zbog kojega je potencijalni
njemački protukandidat Rudolf Scharping eventualno mogao
pridobiti potporu većine. Jačanje europske uloge u NATO-u i
razvitak odnosa s Rusijom srednjoročno se smatraju najvažnijim
zadaćama Saveza. A Robertson je glede ruskih prigovora povodom
NATO-ove vojne akcije protiv Jugoslavije iskazao tipičnu
anglosaksonsku bezbrižnost. S druge strane, njemačka politika
tradicionalno poklanja veću pozornost mišljenju Rusije.
Robertson kao svoju osnovnu zadaću ističe jačanja Europljana u
NATO-u. Konačno, to je utvrđeno i novim strateškim konceptom, a
odgovara i željama Washingtona. I dok se britanski ministar obrane
u kosovskom sukobu pokazao zagovornikom tvrde struje, pa čak
otvoreno razmatrao mogućnost samostalne akcije Sjedinjenih Država
i Velike Britanije u slučaju kopnene intervencije, dotle je Rudolf
Scharping već dugo radio na primjeni pouka stečenih u prvoj
oružanoj akciji u povijesti Sjevernoatlantskog saveza. Jer
pretvaranje Europske unije u čimbenika moći unutar NATO-a njemački
je koncept, koji se redovito povezuje s imenima Rudolfa Scharpinga
i Joschke Fischera. No bude li Robertson opravdao postavljena
očekivanja, njegov bi se odlazak u Bruxelles i Scharpingov ostanak
u Njemačkoj mogli na kraju pokazati sretnom kombinacijom i za EU i
za NATO. Jer Scharpingova zadaća u Bonnu i Berlinu jest očuvati
njemački Bundeswehr od financijskih teškoća. A pri tome se ne radi
ni o čemu drugom osim o održavanju njemačke djelotvornosti u
savezu, koje će, kako se to pokazalo u ratu na Kosovu, ionako biti
sve skuplje.
(RDW)