RDW 2. VIII. NASILJE NA KOSOVU

NJEMAČKI RADIO - RDW 2. VIII. 1999. Spirala nasilja na Kosovu se nastavlja. Komentar Adelheid Feilcke- Tiemann. Val nasilja na Kosovu treba zaustaviit! Ni snage KFOR-a, kao ni međunarodne policijske snage to ne mogu postići, oni taj proces samo mogu pomagati. Sam narod Kosova mora to htjeti i moći. Može se razumjeti bijes i mržnja kosovskih Albanaca kojima su ubijeni rođaci i prijatelji, ali to ne smije voditi u nova ubojstva, nova razaranja i progone. Nepravdu se ne može ispravljati nepravdom. Onaj tko uzima pravdu u svoje ruke onemogućava taj posao neovisnim pravosudnim tijelima i suodgovoran je za dugoročnu destabilizaciju Kosova. Političke stranke kosovskih Albanaca, uključujuci i Oslobodilačku vojsku Kosova, stoga se moraju jasno distancirati od svakog oblika uzimanja pravde u vlastite ruke, etničkog nasilja i uništavanja. Ukoliko žele biti sugovornici u demokratskom procesu, onda moraju prije svega uvažavati osnovna načela demokracije. To znači da hvatanje i presudu ubojicama i ostalim zlocincima treba prepustiti pravosdudnim organima. To znači i jasno pokazivanje tolerancije prema onima koji drukčije misle, koji su druge vjere i druge etničke skupine. Onaj tko traži slobodu, mora uvažavati slobodu drugih. Napadi na kulturne spomenike i crkve ukazuju na netoleranciju, za koju na današnjem Kosovu više ne bi smjelo biti mjesta. Upravo su predstavnici Srpske pravoslaven crkve na Kosovu - koji su se sada našli na meti udara - bili prošlih mjeseci ti koji su zastupali kulturu tolerancije i pomaganja. Prošlog petka u Sarajevu je sa Stabilizacijskim sporazumom u jugoistočnoj Europi započelo novo doba - doba regionalne i međunarodne suradnje koja državama ovog područja omogućava perspektivu europske integracije. Prije svega, tu je i financijska pomoć za izgradnju takozvanog 'civilnog društva' od kojeg svi tako puno očekuju. Srbija za sada nije u Stabilizacijskom sporazumu zato što beogradski režim gazi prava naroda. No srpski oporbeni političari bili su dobrodošli gosti sarajevske konferencije, zato jer se u njih polažu nade u demokratske promjene. No od njih se isto tako treba tražiti jasno distanciranje od etničkog nasilja i javna osuda zločina počinjenih nad Albancima, ukoliko ih se i nadalje želi smatrati onima koji pružaju nadu za politku tolerancije. Za neuvažavanje ljudskih prava i prava manjina nema nikakvog opravdanja. Tu je lekciju osobito dobro trebao naučiti kosovski narod, koji je sam postao žrtvom brutalnoga nacionalističkog ludila. Kosovo ima, zahvaljujući snažnom međunarodnom angažmanu, sve izglede za bržu demokratsku obnovu - ukoliko to albansko stanovništvo bude željelo i pri tom se aktivno zalagalo. Dobru sliku o kosovskim Albancima, koju su njihovi političari izgradili posljednjih mjeseci, ugrožavaju činovi osvete i napadi na srpske ustanove i kuće. Mnogi stanovnici Kosova poznaju počinitelje zločina i one koji su ih proganjali, osobito u seoskim sredinama. Oni bi trebali surađivati u objašnjavanju počinjenih zločina. No hvatanje i osudu počinitelja trebaju prepustiti ovlaštenim organima međunarodne zajednice i haaškom sudu. Stari zakon 'Oko za oko, zub za zub' treba ustupiti mjesto kulturi prava i pomirenja. (RDW)