DE-KONFERENCIJE NJ 31.VII.-DIE WELT-NEMA POLITIČKE VIZIJE NJEMAČKADIE WELT31. VII. 1999.Zapadu nedostaje politička vizija"Je li izvana uvezena demokracija ili polagano rastuće blagostanje Zapadnoj Njemačkoj poslije 1945. postupno dalo
stabilnost? Čini se sigurnim da bi bez gospodarskoga uzleta civilno društvo nadaleko našlo potporu u kojoj i danas uživa. Prosperitet zahtijeva stabilnost i zbog toga je bilo dobrih razloga što su na sarajevskom vrhu pitanja gospodarstva i pomoć izvana stajala u središtu. Kao i posvuda, i na Balkanu će biti potreban mali uzlet demokratizacije.No Zapadu mora biti jasno da demokracijama, koje bi tu trebale procvasti, nedostaju demokrati. Postoji doduše jedan i jedini Ibrahim Rugova - no blistava iznimka koju on predstavlja, potvrđuje preddemokratsko pravilo. Mirovnjak koji je tako dugo odgađao svoj povratak na Kosovo, djeluje poput stranca u vlastitoj zemlji, poput civilnog usamljenika u zemlji za čije je stanovnike etnička identifikacija daleko važnija nego državnopravna, za nacije slijepa pravila.Unatoč svim iskustvima koja balkanska stvarnost svakodnevno pruža već desetljeće, Zapad je taj bitni problem uvijek podcjenjivao. Za
NJEMAČKA
DIE WELT
31. VII. 1999.
Zapadu nedostaje politička vizija
"Je li izvana uvezena demokracija ili polagano rastuće blagostanje
Zapadnoj Njemačkoj poslije 1945. postupno dalo stabilnost? Čini se
sigurnim da bi bez gospodarskoga uzleta civilno društvo nadaleko
našlo potporu u kojoj i danas uživa. Prosperitet zahtijeva
stabilnost i zbog toga je bilo dobrih razloga što su na sarajevskom
vrhu pitanja gospodarstva i pomoć izvana stajala u središtu. Kao i
posvuda, i na Balkanu će biti potreban mali uzlet demokratizacije.
No Zapadu mora biti jasno da demokracijama, koje bi tu trebale
procvasti, nedostaju demokrati. Postoji doduše jedan i jedini
Ibrahim Rugova - no blistava iznimka koju on predstavlja, potvrđuje
preddemokratsko pravilo. Mirovnjak koji je tako dugo odgađao svoj
povratak na Kosovo, djeluje poput stranca u vlastitoj zemlji, poput
civilnog usamljenika u zemlji za čije je stanovnike etnička
identifikacija daleko važnija nego državnopravna, za nacije
slijepa pravila.
Unatoč svim iskustvima koja balkanska stvarnost svakodnevno pruža
već desetljeće, Zapad je taj bitni problem uvijek podcjenjivao. Za
to što do danas ne postoji nikakv majstorski plan za civiliziranje
Balkana, kriv je i taj - skoro bi se moglo reći - romantični motiv,
koji je obilježavao i zračni rat protiv Srbije: poraz napadača,
takva je varljiva nada, odmah će osloboditi snage dobra.
No o tomu nema ni govora, ni na Kosovu ni u Srbiji. Bez velike
inozemne nazočnosti koja Kosovo zapravo čini protektoratom,
etnički bi motivirane agresije - ovoga puta u obrnutom smjeru - bile
na dnevnom redu. Nije demokracija na redu, treba što više, držati na
odmaku ratoborne pijetle. A i opet brzo izgovorena nada da će sada
Miloševićev režim uskoro snaći zasluženi kraj, varljiva je. Iako se
svakodnevno prosvjeduje u gradovima u Srbiji, tu se ne oblikuje
oporba koja bi moga biti opasna režimu. U nacionalizmu oporba je
jedva, ako je uopće, iza predsjednika.
SAD je u odnosu na Zapadnu Njemačku, poslije 1945. imao gospodarsku
i političku - uključujući i reeducation - zamisao. Potonja Zapadu
prema Balkanu još nedostaje" - drži Thomas Schmid.