ZAGREB/WASHINGTON, 30. srpnja (Hina) - Djeca danas troše više nego ikad. Male, ali moćne, potrošače nalazimo ne samo u Americi nego i u mnogim drugim zemljama svijeta. Ponekad u kupovinu odlaze sami i troše vlastiti novac, a ponekad
na kupovinu nagovore roditelje.
ZAGREB/WASHINGTON, 30. srpnja (Hina) - Djeca danas troše više nego
ikad. Male, ali moćne, potrošače nalazimo ne samo u Americi nego i u
mnogim drugim zemljama svijeta. Ponekad u kupovinu odlaze sami i
troše vlastiti novac, a ponekad na kupovinu nagovore roditelje.
#L#
U Sjedinjenim Državama danas živi 72 milijuna djece, više no ikad
prije. S tolikim brojem potencijalnih kupaca potrošne robe, nikla
je i golema prateća industrija koja za velike proizvođače prati
ukus i potrebe najmlađih potrošača, prenosi VOA.
Roperova ankete pokazala je da izvor novosti i vijesti za američku
djecu nisu novine ili Internet nego - televizija. No, anketa, koju
je među djecom provela kablovska televizijska mreža "Nickelodeon",
pokazuje da 56 posto američke djece školskog uzrasta danas ima
kućno računalo. To, u odnosu na razdoblje od prije samo dvije
godine, predstavlja porast od čitavih 40 posto.
Proizvođači hrane, odjeće, igračaka i glazbe upravo gutaju te
informacije. Od šezdesetih godina, kupovna se moć američke djece u
svakom desetljeću udvostručavala. A tijekom devedesetih se
utrostručila.
No, nije ojačala samo kupovna moć američke djece, kaže James
McNeal, profesor marketinga na teksaškom sveučilištu A&M:
"Uglavnom proučavam ponašanje malih potrošača u industrijskim i
industrijaliziranim zemljama. Prije dvije godine, zabilježeno je
da su djeca u dobi od 12 godina i mlađa potrošila 188 milijardi
dolara vlastitog novca i utjecala na roditelje da potroše dodatnih
bilijun i 900 milijardi dolara. Prateći potrošačke trendove i
potrošačke navike djece nismo zamijetili nikakve značajnije
razlike između meksičke i američke djece ili, recimo, kineske i
američke".
Djeca u siromašnijim zemljama, kaže profesor McNeal, svakako
raspolažu s manje novca, ali na opću potrošnju utječu u jednakom
omjeru kao i djeca u bogatijim zemljama.
Njegova ispitivanja pokazuju da dječja potrošnja nije nužno vezana
uz opći prosperitet već je odraz nečeg drugog: "Odraz je načina na
koji djecu odgajamo, na koji djecu pazimo i mazimo. U Sjedinjenim
Državama, u obiteljima s djecom mlađom od 14 godina, ona su
odgovorna za otprilike 44-45 posto obiteljskih troškova na
kupovinu potrošne robe. U Kini, taj postotak iznosi oko 65-67
posto. Dakle, puno je veći. Jedino objašnjenje za to: kineski
roditelji svojoj djeci posvećuju više pažnje, više ih obasipaju
darovima, spremniji su udovoljiti dječjim željama i zahtjevima".
Ono na što djeca sama troše novac, razlikuje se od zemlje do zemlje.
U Kini su to školski pribor i potrepštine. Kineska djeca, kaže g.
McNeal, puno više vlastitog novca troše na školu nego djeca u
Americi ili Meksiku.
Djeca su postala veliki i moćni potrošači! Ali su i veliki skeptici.
Naime, rezultati najnovijih anketa pokazuju da sve manje američke
djece vjeruje televizijskim reklamama.
(Hina) dgk dgk