FR-POLITIKA RFI 28. VII. UTJECAJ KOSOVA NA AZIJU FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI28. VII. 1999. Stanko Cerović u dosjeu o međunarodnoj politici govori o utjecaju kosovske krize na odnose u drugim dijelovima svijeta, posebno u Aziji.
"Današnji 'Le Monde' posvetio je nekoliko članaka napetom stanju na Dalekom istoku. Našim slušateljima se čini da ih se ta tema ne tiče jer su zauzeti posljedicama kosovskoga rata i planovima za rekonstrukciju Balkana, ali to može poslužiti kao dokaz povezanosti svijeta. Rat NATO-a u Jugoslaviji ima izravne posljedice i na zbivanja na drugoj strani svijeta. 'Le Monde' je to nazvao kosovski sindrom i perverzne posljedice rata na Kosovu u cijeloj istočnoj Aziji. Zvecka se naime oružjem na dvije osjetljive točke u Aziji, u Sjevernoj Koreji, koja ubrzava svoju izgradnju raketnih projektila i možda atomskog oružja, i u odnosima između Kine i Tajvana, jer Tajvan dovodi u pitanju samu zamisao o tome da je taj otok još dio jedne i nedjeljive Kine. U Pekingu je to izazvalo žestoke reakcije, primjećuje se koncentracija kineskih jedinica prema Tajvanu, ozbiljno se govori o mogućnosti najgore krize. Tajvan je kineski otok na koji su se sklonile trupe Čan Kaj Šeka nakon kineske
FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI
28. VII. 1999.
Stanko Cerović u dosjeu o međunarodnoj politici govori o utjecaju
kosovske krize na odnose u drugim dijelovima svijeta, posebno u
Aziji.
"Današnji 'Le Monde' posvetio je nekoliko članaka napetom stanju na
Dalekom istoku. Našim slušateljima se čini da ih se ta tema ne tiče
jer su zauzeti posljedicama kosovskoga rata i planovima za
rekonstrukciju Balkana, ali to može poslužiti kao dokaz
povezanosti svijeta. Rat NATO-a u Jugoslaviji ima izravne
posljedice i na zbivanja na drugoj strani svijeta. 'Le Monde' je to
nazvao kosovski sindrom i perverzne posljedice rata na Kosovu u
cijeloj istočnoj Aziji.
Zvecka se naime oružjem na dvije osjetljive točke u Aziji, u
Sjevernoj Koreji, koja ubrzava svoju izgradnju raketnih projektila
i možda atomskog oružja, i u odnosima između Kine i Tajvana, jer
Tajvan dovodi u pitanju samu zamisao o tome da je taj otok još dio
jedne i nedjeljive Kine. U Pekingu je to izazvalo žestoke reakcije,
primjećuje se koncentracija kineskih jedinica prema Tajvanu,
ozbiljno se govori o mogućnosti najgore krize. Tajvan je kineski
otok na koji su se sklonile trupe Čan Kaj Šeka nakon kineske
revolucije i od tada su Kina i Tajvan u zbilji dvije države jer su
dva politička sustava, ali opet nikada nije prihvatila ni Kina ni
međunarodna zajednica da se ta država može podijeliti na temelju
samo tih političkih podjela. Tu Kina gura ideju o jednoj državi sa
dva politička sustava, dok tajvanski čelnici povremeno inzistiraju
na državnoj neovisnosti.
Takvu je političku bombu poslao tajvanski predsjednik 9. lipnja kad
je izjavio da odnosi Kine i Tajvana moraju biti odnosi dviju država.
I to izazivanje krize s tajvanske strane sigurno je povezano s
odnosima između Kine i Sjedinjenih Država koji su se pogoršali
nakon rata u Jugoslaviji, jer Tajvan ne šalje takve izazove bez
konzultacija s Washingtonom, s kojim ima više nego bliske
diplomatske odnose.
S druge strane, kako ocjenjuju izvjestitelji, Kina je sada podržala
program naoružavanja Sjeverne Koreje, ponovno zbog pogoršavanja
odnosa sa Sjedinjenim Državama. Sjeverna je Koreja prošlog
kolovoza ispalila projektil koji je pao u ocean nakon što je
nadletio japanski teritorij, i to je već izazvalo jezu u Japanu i
cijeloj Aziji i sad se opet pojavljuju slične bojazni. Sada
prijeđimo na ono što 'Le Monde' naziva perverznim posljedicama rata
na Kosovu.
Te su posljedice ponajprije diplomatske i političke, ali i vojne.
Diplomatske su vezane uz uklanjanje Ujedinjenih naroda sa svjetske
pozornice, što se sada čini neizbježnim procesom. To je opasno
pogodilo odnose među svim državama. Nema posrednih ni zaštitnih
mehanizama. To je učinilo da se Japan, kako piše 'Le Monde', zbog
specijalnih odnosa s Washingtonom, nalazi u prvom planu ukoliko
dođe do regionalnih sukoba. Nema načina da se pozicije izraze preko
Ujedinjenih naroda i tako ublaže.
Političke su posljedice toga da su sve zemlje shvatile da se mogu
naći u situaciji Jugoslavije, u Aziji još više jer je tamo kriza
latentna zbog strateških odnosa Kine i Amerike, i zbog spomenutih
kriznih žarišta oko Tajvana i Sjeverne Koreje. Zbog rata u
Jugoslaviji Washington je usred tog rata nametnuo Japanu
objavljivanje nove orijentacije u vojnom japansko-američkom
savezu - to je bila poruka Kini, ali i ostalim zemljama jer se u
Aziji to shvatilo kao širenje NATO saveza na Aziju. To je sigurno
točno jer je diplomatski sukob između nekih europskih zemalja i
Washingtona bio upravo u tome - odbijanje Europe da prihvati
svjetsku ulogu NATO-a jer europske države ne žele biti uključene u
krize izvan Europe.
Ali, kako opet piše 'Le Monde', u vezi s Japanom daleko smo od složne
potpore toj novoj orijentaciji. Stajalište je jednostavno: ne
uvoziti u Aziju ono što se zove 'nove metode NATO saveza'. Tako je
rat na Kosovu učinio da dođe do osvješćivanja na međunarodnoj sceni
u kome ima mnogo rizika jer podrazumijeva strah od novih metoda
NATO-a. Zapadna je promidžba u tijeku rata sve učinila da protumači
vojnu intervenciju kao izoliranu humanitarnu reakciju, a ne kao dio
velike strategije, ali to nigdje izvan Zapada nikoga nije
uvjerilo.
I sada se realnost prilagođava odnosu snaga koje je intervencija
NATO saveza brutalno najavila. Posljedica je nova utrka u
naoružanju. Svi su shvatili da politički manevri i pregovori više
ne znače mnogo. Lekcija koju je izvukla Kina iz rata na Kosovu, piše
list, jednostavna je. Tehnološka je nadmoćnost odlučujuća i jedina
zaštita je snažna vojna obrana. Način na koji je NATO vodio rat u
Jugoslaviji raspalio je apetite za posjedovanjem raketnih
projektila. 'Le Monde' navodi jednog američkog politologa,
stručnjaka za Aziju, koji kaže: 'Pobjeda vojne koalicije iza
Sjedinjenih Država na Kosovu ubrzat će razvitak i
rasprostranjenost projektila i oružja za masovnu destrukciju u
Aziji, iz jednostavnog razloga što zemlje tog područja ne žele
postati novo Kosovo, meta napada NATO saveza bez sredstava
obrane'.
Dokaz koji sad daje Sjeverna Koreja u pregovorima s Amerikancima
koji traže da ona zaustavi izgradnju novih projektile jest da ne
žele da njihova zemlja postane nova Jugoslavija. 'Le Monde' je tako
zaključio jedan od članaka: 'Tko će u ovom području odsad biti
spreman poštovati dogovore o kontroli naoružanja kad je očito da ti
dogovori stavljaju potpisnike u podčinjeni položaj'. Drugim
riječima, ako Sjedinjene Države mogu voditi rat temeljen jedino na
tehnološkoj nadmoći protiv bilo koje države, oslanjajući se
isključivo na svoje interese, tko će prihvatiti da ne razvija ratnu
tehologiju koja se u Americi stalno usavršava.
Takvo razmišljanje je sada svuda prisutno. Naravno u Rusiji, ali i u
Južnoj Americi i Africi, samo su te tenzije manje jer nema sile kao
Kina koja je pozvana da se suprotstavlja jedinoj super-sili. To je
nova realnost o kojoj govore mnogi politolozi, bez kritike ili
pohvale. Samo zato što je tako, a ne drukčije. Nakon kraja hladnog
rata realnost je američka super-sila. I kao uvijek u povijesti,
htjele to one ili ne, države se s time moraju pomiriti. Rat na Kosovu
je možda previše brutalna potvrda promjena i zato je izazvao takve
strahove i potrese. Situacija nezgodna za europske države jest što
je u tom ratu NATO savez nastupio kao zapadni blok koji provodi
američku politiku, tako da europske države plaćaju cijenu politike
velike sile, iako ne bi željele biti potpuno u nju uvučene kao
vazalne države. Zato vjerojatno 'Le Monde' govori o tim
posljedicama rata na Kosovu kao da su perverzne, tj. neočekivane i
neželjene. Naprotiv, bilo bi čudo kad ne bi te posljedice bile točno
takve kakve su na međunarodnoj pozornici: potres je bio neizbježan,
samo treba nakon smirivanja vidjeti hoće li svijet izgledati bolje
ili gore nego prije njega."
(RFI)