NJ 27.VII.-SZ-DVOSTRUKI MORAL NA KOSOVU

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 27. VII. 1999. Dvostruki moral na Kosovu "Rat je vođen za pravednu stvar. NATO je požurio u pomoć potlačenom, progonjenom i ubijanom narodu. Rat je bio popraćen glasnom retorikom. Radilo se o moralu, o humanosti, o pravednijem i boljem svijetu za što se isplati uložiti i zadnje sredstvo. Sada je rat svršen. Svršen je i pobjednički odmor. A što se događa na Kosovu? Dok u jednom selu iz masovne grobnice još iskapaju ubijene Albance zbog identifikacije, u susjedstvu pokapaju Srbe, žrtve novog pokolja. Gdje su moral, humanost, bolji svijet? Komentari zapadnih političara poslije ubojstva 14 srpskih seljaka u selu Gračku pokazuju koliko malo na Kosovu obrtanje sheme počinitelj-žrtva pristaje u njihovu sliku svijeta. Sada su svi pogođeni, zaprepašteni, šokirani - kao da od prvoga dana mira nije bilo takvih dramatičnih loših događaja koji su sada kulminirali u pokolju seoskih stanovnika. Doduše, još nije jasno tko su počinitelji u Gračkom. No jasno je da njihovo nedjelo slijedi poznati uzorak. Radikalnim albanskim snagama koje obično misle da pripadaju OVK-u, stalo je do toga da život Srbima na Kosovu učine nemogućim. Sustavno šire strah i užas i čini se da se njihova računica ostvaruje. Prema najnovijim podatcima UN-ove službe za izbjeglice, od početka lipnja Kosovo je napustilo 172 tisuće Srba i Roma. Time je dakle gotovo svih 200 tisuća nealbanaca koji su tamo živjeli prije rata, postalo mirovnim izbjeglicama. Napuštaju domovinu, jer osjećaju da su bez zaštite izloženi sustavnoj osveti Albanaca za prethodne ratne strahote. Za međunarodnu zajednicu ta bilanca nije samo porazna nego je i optužba. Takav je egzodus bio moguć jer je sadašnjem strahu prethodilo zastrašujuće neznanje. Očito je pri definiranju zadaća zaštitnih snaga zanemarena srpska manjina. Tako se dogodilo da su, primjerice, njemački vojnici kod Prizrena pri masovnom bijegu Srba iz grada, gurnuti u izrazito nesretnu ulogu. Svojim oružjem i tenkovima Bundeswehr je pružio sigurnu pratnju u povlačenju civila pritiješnjenih od Albanaca. Za neke je Srbe to možda bio spas od pravde linča. No moglo bi se to gledati i tako da su Nijemci na taj način postali pomoćnicima u progonu, umjesto da silom osiguraju ostanak Srba. Rezultat nimalo ne mijenja što se to nije dogodilo s nakanom nego zbog nemoći. U potrazi za onim što je pošlo ukrivo, ubrzo se nailazi na kardinalnu pogrješku Zapada: suradnja s OVK-om s tendencijom ortaštva. Kad je NATO oslobodio dio zemlje, borci oslobodilačke vojske osjetili su se novim gospodarima Kosova - i tako su se i ponašali. Međunarodna je zajednica pri tomu prekršila temeljno pravilo, da sve teške odluke treba donijeti odmah u početku. Bilo je dakle nužno OVK-u, za čiju su neuračunljivost svi znali, odmah pokazati gdje su mu granice. Umjesto toga zapovjednici KFOR-a upustili su se u stalno pregovaračko čarkanje s pobjedom opijenim gerilcima, a rezultat je bio slavlje sporazuma o razoružanju oslobodilačke vojske u roku od 90 dana. 90 dana? Za usporedbu: Srbima je odobreno cijelih jedanaest dana za potpuno povlačenje s Kosova. Posve je nejasno tko će nadzirati je li OVK uistinu do kraja očistio svoje arsenale oružja. Može se dvojiti o volji da to učini. Mirovna misija zaplela se u svkodnevni mali rat. No moćnici radije gledaju velike crte. Kad dolebdi jedan savezni kancelar ili kad se desetci šefova država i vlada krajem ovoga tjedna sastanu u Sarajevu, kako bi svečano zaključili stabilizacijski sporazum za Balkan, opet će prizivati viziju boljega svijeta i bolje budućnosti za ratom i socijalnom bijedom obilježenu regiju. No velike se riječi svakodnevno moraju dokazivati u praksi. Mržnju među narodima mirovna postrojba ne može pobijediti. No mora spriječiti da se ta mržnja izrazi konkretnom silom - inače je promašila svoju zadaću. Hoće li kosovska intervencija za NATO biti uspjeh, ne ovisi samo o tomu što je agresora Slobodana Miloševića bacio na koljena. Isto tako je važno stvoriti sigurne uvjete za srpsku manjinu. Humanitarna intervencija, o čemu se stalno govori, nakon prestanka bombardiranja ni izdaleka nije privedena kraju. Pravedniji svijet za koji se NATO borio na Kosovu, tamo tek treba stvoriti. Za to je potreban mukotrpan posao s mnogim pojedinstima i odlučnošću i prema Albancima. Prvih tjedana mira toga očito nije bilo" - zaključuje Peter Muench.