DE-RU-E-S-DUPLOMATI-DOGOVORI-Organizacije/savezi-Vlada RDW NATO-RUSIJA-ANALIZA-24-5 NJEMAČKI RADIO - RDW24. VII. 1999. Povratak suradnji na obostranu prednost - o prvom zasjedanju Vijeća NATO-a i Rusije nakon rata na Kosovu.
"Diplomati u glavnom stožeru NATO-a imali su pravo kad su u ožujku vrlo ležerno reagirali kada je Rusija s početkom zračnih napada NATO-a na Jugoslaviju prekinula suradnju sa Sjevernoatlantskim savezom i povukla svoje predstavnike iz glavnog stožera NATO-a. Opušteno su reagirali i onda kada je ruski predsjednik Jeljcin izjavljivao da je na pomolu novi hladni rat te da u slučaju slanja kopnenih snaga prijeti čak i treći svjetski rat. Pa čak i kad je prije tri tjedna ruska vojska prvi put nakon osam godina vježbala obranu napada sa Zapada i leteći s četiri teška bombardera do samih obala Islanda i Velike Britanije, NATO je prema vani ostao neimpresioniran. Za određeno vrijeme sve će se već smiriti, čulo se vrlo uvjerljivo iz Bruxellesa. Sjevernoatlantski vojni savez igrao je na kartu koju će prije ili kasnije prepoznati i Moskva, a to je da suradnji između NATO-a i Rusije nema alternative te da je ona na obostranu korist. Već tijekom rata na Kosovu, kojeg NATO nije namjerno iskoristio kao demonstraciju svoje snage, već je nakon mnogih političkih
NJEMAČKI RADIO - RDW
24. VII. 1999.
Povratak suradnji na obostranu prednost - o prvom zasjedanju Vijeća
NATO-a i Rusije nakon rata na Kosovu.
"Diplomati u glavnom stožeru NATO-a imali su pravo kad su u ožujku
vrlo ležerno reagirali kada je Rusija s početkom zračnih napada
NATO-a na Jugoslaviju prekinula suradnju sa Sjevernoatlantskim
savezom i povukla svoje predstavnike iz glavnog stožera NATO-a.
Opušteno su reagirali i onda kada je ruski predsjednik Jeljcin
izjavljivao da je na pomolu novi hladni rat te da u slučaju slanja
kopnenih snaga prijeti čak i treći svjetski rat. Pa čak i kad je
prije tri tjedna ruska vojska prvi put nakon osam godina vježbala
obranu napada sa Zapada i leteći s četiri teška bombardera do samih
obala Islanda i Velike Britanije, NATO je prema vani ostao
neimpresioniran. Za određeno vrijeme sve će se već smiriti, čulo se
vrlo uvjerljivo iz Bruxellesa.
Sjevernoatlantski vojni savez igrao je na kartu koju će prije ili
kasnije prepoznati i Moskva, a to je da suradnji između NATO-a i
Rusije nema alternative te da je ona na obostranu korist. Već
tijekom rata na Kosovu, kojeg NATO nije namjerno iskoristio kao
demonstraciju svoje snage, već je nakon mnogih političkih
pogrješaka bio prije prisiljen spašavati vlastitu
vjerodostojnost, Sjevernoatlantski savez uvijek je iznova tražio
kontakt s Moskvom.
Rusiju se mora uključiti, to je parola koja je, prije svega
europskim članicama NATO-a, služila kao ključ rješenja sukoba -
premda se moskovsko vodstvo nije pokazalo konstruktivnim ni u
Rambouilletu ni u Parizu kad su trajali pregovori između Srba i
kosovskih Albanaca. Međutim, Moskva je morala 'ući u igru' ako
ništa drugo, onda zbog javnosti u članicama NATO-a. Drugačije bi
ostvareni diplomatski učinak tijekom 78 dana napada na Jugoslaviju
bio teško moguć - kao i zadivljujuća složnost NATO-a u prvoj ratnoj
akciji od svojeg osnutka. I tako su Viktor Černomirdin i Martti
Ahtissaari javno slavljeni kao mirovni posrednici iz Beograda,
premda je njihov stvarni udio oko popuštanja Miloševiću na koncu
bio marginalan. Sjevernoatlantskom savezu ostaje izvjesnost da je
upravo razarajuća snaga zračnih napada bila taj čimbenik koji je
prisilio Beograd na povlačenje s Kosova - i stoga se NATO tiho
veseli tome uspjehu.
Slično se može promatrati i situaciju s postrojbama KFOR-a: Rusija
nikada nije bila uključena - to je bila cijena ruskome DA u Vijeću
sigurnosti UN-a - međutim Rusija nije voljna surađivati.
Prisjetimo se samo zauzimanja prištinske zračne luke ili ulaska
ruskih vojnika upravo u najjača uporišta Oslobodilačke vojske
Kosova. Time se u konkretnom slučaju KFOR-a pokazuje što vrijedi za
sigurnost čitave Europe: Rusija, doduše, više nije vojna velesila,
ali još posjeduje dovoljne potencijale kojima bi Zapad mogla
osjetno ometati.
Motivacija NATO-a da unatoč svemu ostane pri suradnji s Rusijom je
očigledna. Samo teme kao što su kontrola naoružanja, zabrana
širenja oružja masovne ubojitosti te uskladištenje oružja i
streljiva prema ekološkim načelima, kao i njihovo uništenje, sve su
to teme dnevnog reda vijećanja NATO-a i Rusije koje opravdavaju
poneki ustupak Moskvi. Međutim, i za Rusiju se pružaju velike
prednosti: Moskvi se kao kompenzaciju za proširenje NATO-a na
istočnu Europu dao poseban status unutar Sjevernoatlantskog saveza
koji ruskom vodstvu pruža određene informacije za koje je ranije
moralo angažirati čitave špijunske satnije. Pozornica unutar
Vijeća NATO-a i Rusije daje Moskvi i unutar Sjevernoatlantskog
saveza određeni podij - doduše ne i pravo veta, ali ipak mogućnost
sudjelovanja u raspravama oko brojnih pojedinosti europske
sigurnosti.
Boris Jeljcin je prepoznao tu priliku. Ruski Predsjednik neće
dopustiti nikakav flirt, ali ni sukob s NATO-om, priopćio je prije
negoliko dana svojim generalima. Zlatna sredina leži dakle u
objektivnoj suradnji. Vijest da se Vijeće NATO-a i Rusije sastalo
na svom prvom zasjedanju samo šest tjedana nakon završetka zračnih
napada na Jugoslaviju zaista je dobra vijest za cijelu Europu".
(RDW)