FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

RDW NATO-RUSIJA-ANALIZA-24-5

DE-RU-E-S-DUPLOMATI-DOGOVORI-Organizacije/savezi-Vlada RDW NATO-RUSIJA-ANALIZA-24-5 NJEMAČKI RADIO - RDW24. VII. 1999. Povratak suradnji na obostranu prednost - o prvom zasjedanju Vijeća NATO-a i Rusije nakon rata na Kosovu. "Diplomati u glavnom stožeru NATO-a imali su pravo kad su u ožujku vrlo ležerno reagirali kada je Rusija s početkom zračnih napada NATO-a na Jugoslaviju prekinula suradnju sa Sjevernoatlantskim savezom i povukla svoje predstavnike iz glavnog stožera NATO-a. Opušteno su reagirali i onda kada je ruski predsjednik Jeljcin izjavljivao da je na pomolu novi hladni rat te da u slučaju slanja kopnenih snaga prijeti čak i treći svjetski rat. Pa čak i kad je prije tri tjedna ruska vojska prvi put nakon osam godina vježbala obranu napada sa Zapada i leteći s četiri teška bombardera do samih obala Islanda i Velike Britanije, NATO je prema vani ostao neimpresioniran. Za određeno vrijeme sve će se već smiriti, čulo se vrlo uvjerljivo iz Bruxellesa. Sjevernoatlantski vojni savez igrao je na kartu koju će prije ili kasnije prepoznati i Moskva, a to je da suradnji između NATO-a i Rusije nema alternative te da je ona na obostranu korist. Već tijekom rata na Kosovu, kojeg NATO nije namjerno iskoristio kao demonstraciju svoje snage, već je nakon mnogih političkih
NJEMAČKI RADIO - RDW 24. VII. 1999. Povratak suradnji na obostranu prednost - o prvom zasjedanju Vijeća NATO-a i Rusije nakon rata na Kosovu. "Diplomati u glavnom stožeru NATO-a imali su pravo kad su u ožujku vrlo ležerno reagirali kada je Rusija s početkom zračnih napada NATO-a na Jugoslaviju prekinula suradnju sa Sjevernoatlantskim savezom i povukla svoje predstavnike iz glavnog stožera NATO-a. Opušteno su reagirali i onda kada je ruski predsjednik Jeljcin izjavljivao da je na pomolu novi hladni rat te da u slučaju slanja kopnenih snaga prijeti čak i treći svjetski rat. Pa čak i kad je prije tri tjedna ruska vojska prvi put nakon osam godina vježbala obranu napada sa Zapada i leteći s četiri teška bombardera do samih obala Islanda i Velike Britanije, NATO je prema vani ostao neimpresioniran. Za određeno vrijeme sve će se već smiriti, čulo se vrlo uvjerljivo iz Bruxellesa. Sjevernoatlantski vojni savez igrao je na kartu koju će prije ili kasnije prepoznati i Moskva, a to je da suradnji između NATO-a i Rusije nema alternative te da je ona na obostranu korist. Već tijekom rata na Kosovu, kojeg NATO nije namjerno iskoristio kao demonstraciju svoje snage, već je nakon mnogih političkih pogrješaka bio prije prisiljen spašavati vlastitu vjerodostojnost, Sjevernoatlantski savez uvijek je iznova tražio kontakt s Moskvom. Rusiju se mora uključiti, to je parola koja je, prije svega europskim članicama NATO-a, služila kao ključ rješenja sukoba - premda se moskovsko vodstvo nije pokazalo konstruktivnim ni u Rambouilletu ni u Parizu kad su trajali pregovori između Srba i kosovskih Albanaca. Međutim, Moskva je morala 'ući u igru' ako ništa drugo, onda zbog javnosti u članicama NATO-a. Drugačije bi ostvareni diplomatski učinak tijekom 78 dana napada na Jugoslaviju bio teško moguć - kao i zadivljujuća složnost NATO-a u prvoj ratnoj akciji od svojeg osnutka. I tako su Viktor Černomirdin i Martti Ahtissaari javno slavljeni kao mirovni posrednici iz Beograda, premda je njihov stvarni udio oko popuštanja Miloševiću na koncu bio marginalan. Sjevernoatlantskom savezu ostaje izvjesnost da je upravo razarajuća snaga zračnih napada bila taj čimbenik koji je prisilio Beograd na povlačenje s Kosova - i stoga se NATO tiho veseli tome uspjehu. Slično se može promatrati i situaciju s postrojbama KFOR-a: Rusija nikada nije bila uključena - to je bila cijena ruskome DA u Vijeću sigurnosti UN-a - međutim Rusija nije voljna surađivati. Prisjetimo se samo zauzimanja prištinske zračne luke ili ulaska ruskih vojnika upravo u najjača uporišta Oslobodilačke vojske Kosova. Time se u konkretnom slučaju KFOR-a pokazuje što vrijedi za sigurnost čitave Europe: Rusija, doduše, više nije vojna velesila, ali još posjeduje dovoljne potencijale kojima bi Zapad mogla osjetno ometati. Motivacija NATO-a da unatoč svemu ostane pri suradnji s Rusijom je očigledna. Samo teme kao što su kontrola naoružanja, zabrana širenja oružja masovne ubojitosti te uskladištenje oružja i streljiva prema ekološkim načelima, kao i njihovo uništenje, sve su to teme dnevnog reda vijećanja NATO-a i Rusije koje opravdavaju poneki ustupak Moskvi. Međutim, i za Rusiju se pružaju velike prednosti: Moskvi se kao kompenzaciju za proširenje NATO-a na istočnu Europu dao poseban status unutar Sjevernoatlantskog saveza koji ruskom vodstvu pruža određene informacije za koje je ranije moralo angažirati čitave špijunske satnije. Pozornica unutar Vijeća NATO-a i Rusije daje Moskvi i unutar Sjevernoatlantskog saveza određeni podij - doduše ne i pravo veta, ali ipak mogućnost sudjelovanja u raspravama oko brojnih pojedinosti europske sigurnosti. Boris Jeljcin je prepoznao tu priliku. Ruski Predsjednik neće dopustiti nikakav flirt, ali ni sukob s NATO-om, priopćio je prije negoliko dana svojim generalima. Zlatna sredina leži dakle u objektivnoj suradnji. Vijest da se Vijeće NATO-a i Rusije sastalo na svom prvom zasjedanju samo šest tjedana nakon završetka zračnih napada na Jugoslaviju zaista je dobra vijest za cijelu Europu". (RDW)

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙