FR-YU-prosvjedi-Masovni prosvjedi-Vlada-Političke stranke-Nac. manjine i etn. zajednice FR-LE MONDE 17.7.PROSVJEDI U VOJVODINI FRANCUSKALE MONDE17. VII. 1999.Srbija: u Vojvodini sve češći prosvjedi protiv Slobodana
Miloševića"Vojvodina, kao i pokrajina Kosovo s albanskom većinom, izgubila je samoupravu 1989., tj. svoje zastupnike na saveznoj razini, središnju banku, policiju, školstvo i pravosuđe... No kada je Ibrahim Rugova bojkotirao ustanove i odlučio se za pasivni otpor, domaći su čelnici odabrali 'konstruktivnu' oporbu i suradnju. No Vojvodina se još prije mjesec dana, kud puklo da puklo, bacila u borbu za odlazak Slobodana Miloševića. (...)Zašto takvi prosvjedi na području koje se smatra mirnim? Vojvodina, osnova pokreta, u stvari ide za dvostrukom zadaćom. Svakako, ona očekuje odlazak Slobodana Miloševića, što je uvjet za prijelaz prema demokraciji. 'Bez toga nema gospodarskog oporavka, niti priključivanja Europi, kaže Nenad Čanak, predsjednik Saveza socijaldemokrata Vojvodine. No za nas je to uvjet za uvođenje prave samouprave.'To je, zapravo, cilj većine demokratskih stranaka u Vojvodini. Borba je to u kojoj mogu računati na potporu velike većine puka.
FRANCUSKA
LE MONDE
17. VII. 1999.
Srbija: u Vojvodini sve češći prosvjedi protiv Slobodana
Miloševića
"Vojvodina, kao i pokrajina Kosovo s albanskom većinom, izgubila je
samoupravu 1989., tj. svoje zastupnike na saveznoj razini,
središnju banku, policiju, školstvo i pravosuđe... No kada je
Ibrahim Rugova bojkotirao ustanove i odlučio se za pasivni otpor,
domaći su čelnici odabrali 'konstruktivnu' oporbu i suradnju. No
Vojvodina se još prije mjesec dana, kud puklo da puklo, bacila u
borbu za odlazak Slobodana Miloševića. (...)
Zašto takvi prosvjedi na području koje se smatra mirnim? Vojvodina,
osnova pokreta, u stvari ide za dvostrukom zadaćom. Svakako, ona
očekuje odlazak Slobodana Miloševića, što je uvjet za prijelaz
prema demokraciji. 'Bez toga nema gospodarskog oporavka, niti
priključivanja Europi, kaže Nenad Čanak, predsjednik Saveza
socijaldemokrata Vojvodine. No za nas je to uvjet za uvođenje prave
samouprave.'
To je, zapravo, cilj većine demokratskih stranaka u Vojvodini.
Borba je to u kojoj mogu računati na potporu velike većine puka.
Naime one su oko sebe okupile 26 manjina (Mađari, Slovaci, Rumunji,
Hrvati, Cigani, Rusini) koji žive u pokrajini. No njihove zamisli
dijeli i većina Srba koji čine 60 posto puka. Dejan Janca, profesor
međunarodnog prava na novosadskom sveučilištu jedan je od njih. 'Mi
imamo vlastiti identitet, kaže. Imamo višeetničku i multikulturnu
tradiciju stvorenu kroz povijest, a napose kroz razdoblje kada smo
pripadali Austro-Ugarskom Carstvu. Za razliku od Kosova, naši se
odnosi nisu nikada temeljili na prevlasti jednog naroda nad drugim.
Možda sam Srbin, ali sam dijelom odgajan kao Nijemac, živim s
Mađarima. Ukratko, ja sam ponajprije Vojvođanin.'
Sklonost regionalizmu, pa čak i težnje prema neovisnosti kod nekih,
koje se primjećuju već deset godina, uglavnom se tumače osjećajem
da nas Beograd iskorištava. Dva milijuna stanovnika Vojvodine žive
zapravo na pravom blagu: njihovoj zemlji. Pokrajina ima obradive
zemlje kao Belgija, Nizozemska i Luksemburg zajedno. Ona proizvodi
30 posto pšenice, 40 posto kukuruza, dvije trećine šećerne trske i
tri četvrtine suncokreta i soje cjelokupne proizvodnje u Srbiji.
Godine 1996. dali smo 40 posto srpskog proračuna, a republika nam je
vratila 0,8 posto', kaže g. Čanak. To više ne može ići tako.'
U brizi za dosljednosti političkog govora, vojvođanske su se
stranke ujedinile u Savez demokratskih stranaka, u kojemu su
stranke iz Sandžaka, područja s muslimanskom većinom, Šumadije
(srednji dio Srbije). Oni žele preurediti Srbiju u republiku koju
će činiti šest samostalnih područja. U 'uravnoteženu,
decentraliziranu i demokratsku' Srbiju. A g. Čanak planira: 'Čak bi
i Kosovo tu moglo naći svoje mjesto'", iz Novog Sada izvješćuje
Danilo Nikolić.