ŠV-LE TEMPS 15.7.ŠAKIĆ I CRVENI KRIŽ

ŠVICARSKA LE TEMPS 15. VII. 1999. 'Ono što sam vidio u logoru ostavilo je na mene jako dobar dojam' "Od početka ožujka Hrvatska sudi jednome od zadnjih živih nacističkih zločinaca. Star 77 godina, Dinko Šakić bio je zapovjednik koncentracijskog logora Jasenovac, stotinjak kilometara udaljenog od Zagreba, gdje su ubijene tisuće Srba, Židova, Cigana i Hrvata. Više od pedeset godina kasnije, prvi put nakon Titove smrti, Hrvati se sučeljavaju s događajima koji su se zbili od 1941. do 1945. u 'neovisnoj' ustaškoj državi koju su stvorili Hitler i Mussolini. Dinko Šakić, kojega je izručila Argentina 1998., optužen je za zločine protiv čovječnosti, za smrt dviju tisuća zatvorenika i za 'zlostavljanje' i 'mučenje' mnogih drugih u vrijeme dok je bio zapovjednik zloglasnog logora, od travnja do studenog 1944. Unatoč višekratnim odgodama sudskog postupka, tridesetak preživjelih iz Jasenovca svjedočilo je o smaknućima koja su bila dio 'konačnog rješenja' koje su ustaše provodile u ime nacista. Koncem lipnja obrana dobiva riječ. Dinko Šakić priznaje da je zapovijedao Jasenovcem. No kaže da je na to bio prisiljen. Zatim mu je bilo lako nastojati na nekim proturječjima svjedoka čija su bolna sjećanja vjerojatno postala neodređena nakon toliko vremena. Napokon, prije dva tjedna, optuženik je izjavio kako Jasenovac 'nije bio tvornica smrti' i da zatočenicima 'ništa nije nedostajalo'. Dokaz? Izaslanik Međunarodnog Crvenog križa (CICR) posjetio je logor 'u kolovozu 1944. i sačinio povoljno izvješće'. 'Sjećam se, primjećuje krvnik, da je vođa izaslanstva bio Židov i da je rekao kako je zadovoljan uređenjem baraka, kao i radnim uvjetima i hranom. Bio je posebno zahvalan zbog ljudskog postupanja sa Židovima.' Je li to tek izmišljotina starca koji je u škripcu i traži nov ugled? Jamačno ne. Izaslanik CICR-a doista je posjetio logor u Jasenovcu, kao i druge ustaške logore tijekom obilaska od 13. do 17. VII. 1944. Izvješće je pristupačno u arhivu ženevskog sjedišta humanitarne organizacije. S nadnevkom od 2. VIII. 1944., zaključak izvješća je jasan: 'Ono što sam vidio, zaključuje izaslanik Julio Schmidlin, ostavilo je na mene vrlo dobar dojam. Š...Ć Ovlaštene osobe nastoje da uvjeti budu najbolji što je moguće. Š...Ć Kada znamo da su i same postrojbe (ustaše) loše odjevene, ne možemo im predbaciti da se ne brinu dovoljno za zatočenike.' Općenito, dodaje čovjek iz CICR-a, 'vrlo sam lijepo primljen'. Jedna je preslika izvješća poslana u Ženevu, a druga hrvatskom ministarstvu unutarnjih poslova. Hoće li humanitarna organizacija, pedeset godina nakon događaja, postati glavnim svjedokom obrane čovjeka optuženog za ratne zločine? CICR ne želi komentirati Šakićeve izjave prije završetka suđenja. Hrvatske sudbene vlasti nisu stupile u vezu s organizacijom, kaže njezin službeni predstavnik Chris Bower. 'No očito je da se izvješća o posjetima zatvorenika danas ne rade više na isti način.' U stvari, Julio Schmidlin potanko opisuje ono što vidi u četirima logorima. No svaki put ga prati vodstvo i nikada ne može izravno razgovarati sa zatvorenicima. Je li naivni izaslanik bio prevaren? Zacijelo nije, kao što svjedoči preostali dio arhiva u svezi s njegovim posjetom Hrvatskoj od 1943. do 1946. Sin švicarskog konzula u Zagrebu, Julio Schmidlin rođen je u tome gradu g. 1911. On, dakle, jako dobro poznaje njegove stanovnike i od početka rada u CICR-u prilježno pomaže ratnim i civilnim zatočenicima, napose iz židovske zajednice. (...) Dio odgovora daje pismo sa žigom 'tajno' koje je nakon posjeta poslao sjedištu CICR-a, u kojemu kaže da će, u stvari, sačiniti dva izvješća. U prvome će opisati ono što je doista vidio u Jasenovcu i što 'protiv svakog očekivanja uopće nije loše'. Drugo će sadržavati 'strahove, razmišljanja', kao i 'podatke iz tajnih izvora', najvjerojatnije svjedočenja Židova i 'partizana' koji se bore protiv ustaške vlasti. Zanimljivo je da se to drugo izvješće, za koje se drži da je puno kritičnije, ne može pronaći. 'Osim vas, samo je nekoliko Hrvata pregledalo arhiv prije više od dvije godine', kaže nam arhivist u CICR-u Fabrizio Bensi koji ipak ne gubi nadu da će ga pronaći. Je li to izvješće izgubljeno, je li ga Julio Schmidlin na koncu napisao, ili su arhivi CICR-a bili 'očišćeni' kao što su bili arhivi ustaške vlasti nakon 1991., s dolaskom nove neovisnosti Hrvatske? CICR ne želi špekulirati. (...) Julio Schmidlin je sve, samo ne naivac. 'Svatko je znao kakvo je pravo stanje. No oduševljavala nas je mogućnost da naši napori uspiju. Znajući da, u tako teškim pregovorima, ne treba prenagliti kako se ne bi izazvalo nepovjerenje samih zatvorenika.' Posrijedi je bio pristup zatvorenicima, ali još više mogućnost da im se preda veća količina paketa s hranom i odjećom. U dopuni izvješću, izaslanik od CICR-a traži povećanje pomoći. On će privremeno od ustaškog ministarstva unutarnjih poslova dobiti povećanje broja paketa za zatočenike. Njihovi će glavni korisnici biti Židovi, zahvaljujući pomoći židovske zajednice iz Švicarske. Sučeljen sa zaboravom, Dinko Šakić će morati pronaći drugi alibi kako bi porekao istinitost svojih zločina", piše Frederic Koller.