US 15. VII. IHT DEMOKRACIJA US

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 15. VII. 1999. Moć novca u Americi guši demokraciju "Dok se Sjedinjene Države primiču predsjedničkim izborima 2000., na koje će se potrošiti više novca nego ikad, valja nam se suočiti s činjenicom da je Amerika postala plutokracija. Novac odlučuje o vladi. Ta je promjena vjerojatno konačna i ne može se ispraviti", piše William Pfaff. "Neosjetljivost novoga sustava na obnovu jest strukturalna; rezultat je niza političkih odluka i sudskih presuda o uređivanju i financiranju političkih kampanja kojima su troškovi izbora postali nedohvatni svima osim šačici pojedinaca. Financiranje treba pronaći tamo gdje se novac nalazi - odnosno, u korporacijama i lobijima. Senator John McCain iz Arizone, i sam kandidat republikanaca za predsjedničku nominaciju, opisao je rezultat kao 'ništa manje nego shemu trženja utjecaja, u kojoj se obje stranke natječu da ostanu na položaju, prodajući zemlju onom tko ponudi najviše'. Golemi troškovi izbora proizlaze iz činjenice da se američke političke kampanje gotovo u cijelosti provode sredstvima televizijskog i radijskog oglašavanja. Taj je sustav jedinstven u usporedbi s glavnim svjetskim demokracijama. Oslanjanje na medije, obično kratke televizijske i radijske spotove, uvelike je (kao što se gotovo svi slažu) osiromašilo raspravu. Također, gotovo sve kampanje prate intelektualno prazni (ako ne i namjerno varavi ili himbeni) slogani, optužbe i izmanipulirane slike. To je izbore u zemlji pretvorilo u redovit i golem izvor prihoda za medije i oglašivačke kompanije. Tijekom svake političke kampanje događa se golem transfer privatnog i javnog bogatstva u njihove blagajne. Oni, mašinerija savjetnika, ispitivača javnog mnijenja, prikupljača fondova i novinara koji žive od sustava, imaju očit interes u zaustavljanju svake veće promjene. Već sama količina novca sprječava uspješno suprotstavljanje sustavu. Politički dužnosnici, koji imaju najviše koristi od sustava, glasuju za njegovo održavanje čak i kad im se on ne sviđa, jer ne vjeruju da bi se mogao promijeniti. Američka je politika puna izazova i nesuglasica, ali se prijedlozi izborne reforme nikad ne okomljuju na glavni problem, a to je vođenje kampanja plaćenim radijskim i televizijskim oglašavanjem. I novinarstvo je dio sustava, a njegovu ulogu sve više ometa pomak u praćenju politike usredotočeno na osobnosti političara i s njima povezanih škandala, kao i koncentracija medijskog vlasništva u korporacijskim konglomeratima (poput Disneya, Foxa, Time Warnera i General Electrica), čiji se širi interesi u utjecanju na politiku mogu sukobljavati s medijskim zahtjevom pružanja nepristranih informacija. Djelotvorno pravno ograničenje potrošnje u kampanjama zapriječeno je katastrofalnim nizom presuda Vrhovnoga suda (posebno Buckley protiv Valeoa 1976.) kojima se utvrdilo da trošenje novca za osvajanje položaja na vlasti pripada ustavom zaštićenoj slobodi govora i ne može se ograničavati. Zabrana oglašavanja kampanja u medijima jamačno bi bila srušena pozivanjem na Prvi amandman, čak i kad bi se moglo zamisliti da ju Kongres prihvati. Savezni zahtjev da u svrhu slobodne uporabe medija, televizija i radio moraju omogućiti 'emitiranje u interesu javnosti', uključujući slobodno praćenje kampanje i postavljanje pitanja od interesa za javnost, određivao je Zakon o komunikacijama iz 1934., poništen u vrijeme vlade predsjednika Reagana. Njegovo ponovno uspostavljanje zaustavio je Kongres; ono je gotovo sigurno politički nemoguće. (...) Kritike sustava su raširene, a ipak, čini se da nema velikog narodnoga nezadovoljstva, ni poticaja na pobunu protiv vladavine novca u američkoj politici. Mnogi Amerikanci zacijelo ne shvaćaju da druge zemlje ne vode svoju politiku na taj način i da postoje razumne alternative onom što je u Sjedinjenim Državama postalo uobičajeno. Nepriznata ali presudna činjenica jest da Amerikanci ne bi mogli promijeniti ništa, čak i kad bi prepoznali što se dogodilo i željeli obnoviti demokratske temelje svojeg republičkog oblika države. Etablirano ustavno tumačenje i pravni presedan, kao i moć novca u zakonodavnom postupku, sada mogu spriječiti svaku temeljnu promjenu."